HVAR je definitivno najpopularniji hrvatski otok, no već ga godinama prati glas najskuplje domaće destinacije, a mnogi se žale i na masovni turizam koji ga je u jednom trenutku potpuno preuzeo pa se i lokalno stanovništvo žalilo na divljanje turista po otoku, nesnosne gužve i pad kvalitete života na otoku u ljetnim mjesecima. No, Paul Bradbury, Britanac koji već 20 godina živi u Hrvatskoj, od čega je Hvar bio njegova prva adresa, ove je godine, tvrdi, uočio nešto drugačije.

"Ponoć je. Grad Hvar se promijenio. Nabolje. I daje mi nadu za Split. Prošla su vremena kada je noćni klub Veneranda zaglušivao grad u sitne sate. Prošli su dani kada je Yacht Week okupljao stotine ljudi u Carpe Diemu na Rivi u 17 sati na trosatnom piću, nakon čega bi pijani partijaneri lutali ulicama u 20 sati, plašeći ostale goste. U gradu više nema noćnih klubova, ali Carpe Diem na plaži i dalje se bavi tim segmentom turizma", uočio je Bradbury.

"Niže brojke, ali to je dobra stvar"

"Prošlo je 11 godina od prve Ultra Europe press konferencije na kojoj su organizatori najavili promjenu profila Hvara kao destinacije. Uvijek sam tvrdio da je Ultra bila sjajna za Split, ali užasna za Hvar. No, grad Hvar i profil gostiju ponovno su se promijenili i ima mnogo kulturniji i manje partijanerski ugođaj nego što se ja sjećam. Više od 50% hotelskih gostiju dolazi s targetiranog američkog tržišta, a hoteli imaju rekordnu godinu. Općenito govoreći, turističke brojke su malo niže u odnosu na prošlu godinu, ali to je dobra stvar", dodao je.

"Kvaliteta vs kvantiteta počinje poprimati oblik. Naravno da će biti nekih pijanih idiota koji će praviti probleme i zaspati na ulici, ali njih je puno manje nego prije. Šetao sam okolo u 21:30, ponoć i 1:30 i vibra je bila vrlo ugodna cijelo vrijeme. Puno bolje nego šetnja Splitom u isto vrijeme. A ako može Hvar, može i Split. Hvar je skup, kao što i treba biti, ali trenutno ga je užitak posjetiti. Užurbano, bez pretrpanosti i mnogo ugodnije u špici sezone nego prethodnih godina", zaključio je.

2002. došao na Hvar

Bradbury, direktor Total Croatia Newsa i autor knjige Croatia: A Survival Kit for Foreigners, kuću na Hvaru kupio je 2002. godine.

"2002. živio sam u Somalilandu (bivša britanska kolonija, de facto nezavisna republika koja se nalazi na Afričkom rogu unutar Somalije, op.a.), prodao sam kuću u Velikoj Britaniji i tražio nekretninu u Europi, negdje na obali. Otišao sam do prijateljice u Sarajevo koja mi je odlučila pokazati Jadransku obalu", opisao je jednom.

"Završio sam na Hvaru, imali smo jedan vikend da nađemo nekretninu. Bila je Velika Gospa, veliki blagdan u Hrvatskoj, mnogo ljudi... Jelsa je bila krcata. Odlučio sam kupiti kuću, za 41.000 eura. Sljedeći dan, nedjelja, otišli smo u Hvar kod odvjetnika. On je prosuo pepeo cigarete preko ugovora od jedne stranice, a ja sam dao polog", prisjetio se.

"Vratio sam se u rujnu, otišao kod javnog bilježnika, pokupio ključeve i otišao u kafić na piće, da proslavim. Uočio sam da je mjesto praznije nego mjesec prije", ispričao je te dodao da ga je u narednim mjesecima začudilo i zabrinulo kako se sve više skraćuje radno vrijeme obrta, a zatim i kad se zatvorio restoran u koji je išao svaki dan.

"Pitao sam kad otvaraju, a oni su mi rekli da otvaraju u svibnju i nasmijali mi se kad sam rekao da ja tu živim cijele godine. Tad sam shvatio da sam došao živjeti u mjesto na otoku koji je poznat po turizmu od tri mjeseca godišnje. Brinulo me hoće li biti trgovine zimi. Postalo je hladnije pa sam shvatio da nemam ni grijanje jer je to vikendica. Brinuo sam se jesam li se zaletio, no ispalo je da je to bila najbolja odluka u mom životu", zaključio je.