OTKAD je HBO izbacio seriju "Černobil", interes za posjete ukrajinskom gradiću Pripjatu, "gradu duhova", kako ga danas zovu, uvelike je porastao.

Pripjat je mjesto u koje se život neće vratiti, ali je omiljena meta fotografa i snimatelja koji sa svijetom žele podijeliti sablasne prizore propadanja. Danas i brojnih turista kojima vjerojatno još prije nekoliko godina ni na pamet ne bi palo zaputiti se tamo.

Ipak, postoje neki ljudi kojima je Černobil, točnije Pripjat, bio zanimljiv i prije HBO-ove uspješnice. Među njima je i splitski putopisac i fotograf Jurica Galić Juka koji je u Pripjatu bio 2018. godine. On je za Index ispričao svoje dojmove s putovanja te je otkrio na što trebaju pripaziti svi oni koji planiraju put u Ukrajinu.

"Prvo da razjasnimo, ne idete u Černobil, gdje se nalazi reaktor u kojem se dogodila nesreća, već u grad Pripjat. Černobil je istoimena oblast i gradić udaljen 15 kilometara od Pripjata. Mi, deveteročlana istraživačka ekipa iz udruge TheMladichi, posjetili smo Pripjat u svibnju 2018. godine, a iz tog posjeta nisu izašli samo beskorisni selfieji već i niz edukacijskih tribina, fotoizložbi i znanstvenih tekstova poput '32 godine nakon katastrofe'", započinje Galić i naglašava da mu nije cilj omalovažavati ničiji cilj posjeta tom gradu.

"Poštujem 'selfie turiste', samo mnogi od njih tada nisu poštovali nas. Dapače, bili smo predmet sprdnje. Tada smo mogli čuti samo komentare tipa: 'Pa što ćete tamo?', 'Jeste ludi?', 'Pored Maldiva vi idete fotografirati smeće, olupine i stare zgradurine', 'Kada se vratite, svijetlit ćete' i slične mudrosti i doskočice", prisjeća se.

Kako se Pripjatu trenutno sprema masovna invazija, šali se Galić, on ima nekoliko savjeta za sve buduće posjetitelje.

"Najbrže je avionom, ali se dosta presjeda. Puno je bolja kombinacija cestovnim putem ako imate vremena. Krajolik je divan, možete negdje stati, jesti i fotografirati. Najbolje opcija je noćenje u Kijevu jer je grad, osim što je dobra baza, divan za obilazak i poprilično jeftin. Pamtim da su me predjelo, juha, biftek s prilogom, desert i pivo od pola litre koštali samo 50 kuna", kaže.

"Što se odjeće tiče, preporučujem samo duge rukave te drugi komplet odjeće i obuće. U slučaju da ste kontaminirali nešto, detektirat će vam to jedan od uređaja kroz koji prolazite na izlazu i morat ćete to skinuti. Pa je dobro da imate rezervu u autu s vodičem. Ako mislite ulaziti i u prostorije, ponesite barem medicinsku, papirnatu masku", kaže.

On je Pripjat posjetio pod vodstvom Nikolaja Fomina. "On je bio pionir alternativnih i ilegalnih ulazaka u Zonu na samim počecima. Živ je i zdrav, 'ne svijetli' i danas ima legalnu licencu za uvođenje putnika u Pripjat. Po nas je došao u 7 ujutro u Kijev, svojim kombijem nas je odveo na 'radioaktivni izlet' i vratio nas je predvečer. Od Kijeva do Pripjata ima oko 3 sata vožnje i tu smo uslugu, zajedno s ulaznicom, platili oko 100 eura po osobi. Sada, nakon HBO ludila, pretpostavljam da će cijene višestruko porasti", smatra Jurica.

Posljednjih dana često se može čuti i za ilegalne ulaske u zonu. "U Zonu možete ući i ilegalno, ali vam prijeti velika novčana kazna ako vas čuvari ili vojska uhvate. Do Pripjata se prolazi kroz čak tri sigurnosne zone koje nadzire naoružana vojska. Moram napomenuti da smo s Nikolajem vidjeli više od mnogih drugih koji se uglavnom zadovolje klasikom: bolnicom, školom, bazenom, lunaparkom i radarskim sustavom 'Duga 1'. Nama je bilo dozvoljeno penjanje po neboderima i ulazak u brojne stanove, čime smo ovjekovječili i razmjere osobne, ljudske tragedije", kaže ovaj Splićanin.

I dok Pripjat sve više postaje turistička destinacija, Jurica ipak upozorava da u Pripjatu još uvijek ima opasnosti.

"Vječno je pitanje ima li opasnosti u Zoni. Ima, gospodo. Itekako ima! Ona je minimalna ako se ponašate disciplinirano kao mi i poštujete neka pravila, ali tko garantira da među vojskom turista koji upravo gaze prema tamo neće biti i neodgovornih pojedinaca? Zrak i vanjske površine jesu čiste, veća je količina radijacije u prekooceanskom letu avionom nego na ulicama Pripjata, ali postoje neke stvari za koje biste trebali znati. Prostorije u koje ćete ulaziti su prepune prašine. Nemojte je dizati. I ako je ikako moguće, zaštitite dišne putove. Također, postoje opasnosti i u zgradama. Naime, u mnogima su, posebice u gradskoj bolnici, pohranjene kontaminirane stvari (poput odijela stradalih vatrogasaca, likvidatora) te su to mjesta izuzetno velike radijacije. Stoga savjetujem da se ne zavlačite na ta mjesta, a i da sa sobom uvijek imate Geigerov brojač, to jest uređaj koji detektira razinu radijacije", objašnjava.

"Ni slučajno nemojte ići u Crvenu šumu. To je mjesto koje je izuzetno radioaktivno i dan-danas. Crvena šuma je označena i ograđena, ali neodgovorna osoba se lako može naći tamo ako to i odluči. Same ulice Pripjata su radioaktivno čiste, ali ipak nemojte u gusto raslinje, a pogotovo ne dirajte mahovinu. Jako apsorbira radijaciju. I ništa s terena ne uzimajte i ne dirajte. Postoje neki metali koji su promakli čistačima područja, a znaju biti radioaktivni, poput kopče od vatrogasnog pojasa na koji smo naletjeli u školi. Geigerov brojač je ludovao u njegovoj blizini", kaže.

Galić ipak kaže da se u Černobil više ne namjerava vraćati.

"Mjesto je bilo podsjetnik da se nešto slično više nikad ne ponovi i da nismo bogovi na ovom planetu. Naime, nakon katastrofe je samo čovjek nestao, a priroda je propupala u svom najljepšem obliku. Životinje su se vratile u ogromnom broju, pa čak i neke koje su onda bile pred izumiranjem (stepski konj), a šuma je progutala grad. Danas tu šumu sijeku da štikle 'selfie trenderica' mogu sigurno koračati ulicama, a od cijelog mjesta rade veliki 'lunapark' za turiste, figurativno rečeno. Ne hvala! Mi se u takav Černobil više ne vraćamo. Želimo ga pamtiti kao i Kubu u vrijeme Fidela Castra. Znam da će ovu rečenicu mnogi protumačiti pogrešno, kao i naš put u Černobil na početku. No, to je nebitno. Dok ovo čitate, mi smo već na drugoj lokaciji o kojoj će HBO snimati za desetljeće ili dva", zaključuje Splićanin na kraju.