U ZADNJIH nekoliko desetljeća bilježi se trend porasta oboljelih od dijabetesa. Važno je razlikovati više tipova ove bolesti, od kojih su najzastupljenija dva.

Kod osoba oboljelih od dijabetesa tipa 1 tijelo ne proizvodi inzulin. Ovaj tip se najčešće javlja u ranijoj dobi, a kako se radi o autoimunom poremećaju, uzrok mu je nepoznat i njegov nastanak nemoguće je spriječiti. S druge strane, kod oboljelih od dijabetesa tipa 2 tijelo proizvodi inzulin, no ne može ga učinkovito koristiti. Uz genetiku, na razvoj tipa 2 velik utjecaj imaju nezdrava prehrana, debljina i slaba fizička aktivnost, pa se on naziva i bolest modernog doba.

S obzirom na to da je pravovremena dijagnoza presudna da bi se bolest držala pod kontrolom, izdvojili smo simptome koji mogu ukazivati na dijabetes. Razgovarali smo i s Jelenom Znaor, poznatom hrvatskom hula-hupericom koja nam je ispričala svoje iskustvo života s dijabetesom i otkrila što svi trebaju znati.

Po kojim simptomima možemo prepoznati dijabetes?

Neki od simptoma dijabetesa su pojačana žeđ i glad, učestalo mokrenje, neobjašnjiv gubitak težine, smetnje vida, umor, trnci u rukama i stopalima, suhoća kože, sporo zarastanje ozljeda i sl.

Jelena nam je ispričala kako je ona prvi put posumnjala da se nešto događa. "Bilo je to sad već davne 2008. godine. Bila sam studentica i živjela tipičnim studentskim životom. Tijekom jednog stresnijeg perioda ispitnih rokova primijetila sam da sam u malo vremena jako smršavjela, pila sam neobično puno vode, zbog čega mi je bilo nemoguće prosjediti jedan školski sat bez barem dva odlaska do WC-a. Mutio mi se vid, generalno sam se osjećala loše", prisjeća se.

Kaže da se jedno jutro uputila kod studentske liječnice, očekujući da će se vratiti s bočicom vitaminskih nadomjestaka ili nečim sličnim, no uslijedilo je nešto drugo. "Već sam poslijepodne bila hospitalizirana s teškom ketoacidozom i glukozom od 26 (normalna glukoza dva sata nakon jela je u rasponu od 3.9 do 7.8 mmol/L). Iako to tada nisam znala jer sam bila jako malo upoznata s ovim endokrinološkim poremećajem, poslije sam naučila da su simptomi koji su prethodili dijagnozi bili knjiški primjer dijabetesa tipa 1."

Prve reakcije su zbunjenost i strah, no treba naučiti živjeti s dijabetesom

Nakon više od dva tjedna Jelena je izašla iz bolnice s aparatićem za mjerenje glukoze i hrpom novih informacija: "Bila sam zbunjena i prestravljena od svih tih silnih brojeva, formula za računanja jedinica inzulina i grama ugljikohidrata, uputa i misli 'to ne smiješ!', tužna vjerujući da nikad više neću okusiti sladoled ili čokoladu. Čak sam uzela godinu dana pauzu na fakultetu da polovim sve što po novom 'moram'."

Kaže da su joj najviše pomogli edukacija i povezivanje s ljudima koji se nose s istim izazovima: "Upijala sam sve što mi je u tom trenutku bilo dostupno u vezi dijabetesa i htjela naučiti što više jer sam bila svjesna da ne mogu odabrati ne imati dijabetes i da on neće tek tako magično nestati pa je onda bolje da se što prije dobro upoznamo i naučimo živjeti skupa."

Dijabetes ne boli, bole komplikacije

Upravo edukacija i prilagodba načina života važne su kako bi se bolest, koja se naziva još i „tihi ubojica“ držala pod kontrolom.

"Problem kod dijabetesa je što ne boli jer, da boli, poduzimali bismo sve što je u našoj moći da što prije tu bol uklonimo. Bole jedino komplikacije koje su nepovratne i do kojih dođe nakon što se kasno sjetimo da je moglo biti i drukčije. Dijabetes je 'tihi ubojica' i dobar je prema nama onoliko koliko smo mi dobri prema njemu. S dijabetesom možemo živjeti dugo, a kakva će kvaliteta našeg života biti, to ovisi isključivo o nama", ističe Jelena.

Dodaje kako je zbog toga važno osvijestiti da je pogrešno "živjeti u trenutku", već treba razmišljati dugoročno: "Visoke vrijednosti glukoze nam neće ništa loše napraviti danas, ali kroz dulje razdoblje rezultirat će komplikacijama zbog kojih nećemo imati lijepu starost."

Možemo kontrolirati dijabetes umjesto da on kontrolira nas

Smatra da je važno da oboljeli osvijeste da imaju visok stupanj kontrole i da mogu puno učiniti za svoje zdravlje. Jelena priča da joj je ovaj problem zanimljiv i iz perspektive diplomirane psihologinje: "Dio ljudi se često samosažalijeva i jadikuje nad svojom sudbinom i potpuno zanemare samokontrolu. U startu prihvate potpuno pogrešnu pretpostavku da je negativan ishod dijabetesa neizbježan."

Neki odu i u drugu krajnost: "Misle da se neće dogoditi baš njima, pa počnu razmišljati na način da je onda bolje da žive hedonistički jer kakav je to život ako ne možeš jesti i piti što želiš". Kaže da takvo razmišljanje trenutačno umanjuje anksioznost koja se veže uz autoimune bolesti, no ističe da je to dugoročno itekako neisplativo.

Kaže da na dijabetes možemo odabrati gledati iz pozitivnije perspektive: "Dijabetes je u moru teških neizlječivih bolesti najblagonakloniji jer nam dopušta da mi kontroliramo njega, a ne on nas. A sve dok nam je glukoza pod kontrolom, ništa nas ne sprječava da živimo život onako kako želimo. Ja sam bez problema na cirkuskoj pozornici, vaterpolist Ivan Marcelić na Olimpijadi, Nacho Fernandez igra u Real Madridu, a poznati alpinist Will Cross se, uz dijagnozu dijabetesa tip 1, popeo na vrh Himalaje!" pozitivna je Jelena.   

Zašto tek mali broj ljudi samostalno mjeri glukozu?

Ipak, broj oboljelih koji redovito samostalno mjere glukozu je još uvijek nizak. Najčešći razlozi su što je postupak mjerenja glukoze bockanjem u jagodicu prsta bolan i kompliciran pa ga nije uvijek lako ubaciti u dnevnu rutinu. "Kad sam ja bila na početku, postojao je samo glukometar koji pomoću trakica mjeri glukozu iz krvi jagodica prstiju. Na par minuta smo morali pauzirati sve što radimo u tom trenutku, a to je sa sobom nosilo i bolne i izranjavane jagodice prstiju", kaže.

Problem su i šture informacije koje se ovako dobiju. "Ubodeš se iglom u prst i saznaš samo jedan broj - razinu glukoze u točno tom trenutku, ali ne i trend kretanja", priča nam Jelena.  

Kaže da je zato sama morala računati, a često je i pogađala u nadi da je uspješno procijenila količinu inzulina koja joj je potrebna. Priča nam kako je to utjecalo i na njezinu hula-hup karijeru: "Dosta dugo sam neposredno prije nastupa namjerno podizala glukozu jer sam se bojala da zbog intenziteta nastupa ne padnem u hipoglikemiju i srušim se na pozornici. Pogotovo kad se radilo o nastupima pred više tisuća ljudi, kao npr. u Nacionalnom cirkusu u Budimpešti, kazalištima u Beču ili velikim glazbenim festivalima."

Kaže da je znala da ne radi svom tijelu dobro, ali strah je bio jači. No, ističe da je sreća da to sada može ostaviti iza sebe jer danas postoje uređaji koji omogućuju puno bolju samokontrolu i neusporedivo veći osjećaj sigurnosti.

Pojavila se moderna tehnologija koja pomaže oboljelima od dijabetesa

Srećom, unazad nekoliko godina u svijetu i na hrvatskom tržištu pojavila se moderna tehnologija koja omogućuje oboljelima da lakše kontroliraju bolest i žive kvalitetnije i duže. Riječ je o sustavu za kontinuirano praćenje glukoze, koji se sastoji od čitača i malenog senzora koji se nosi na stražnjoj strani nadlaktice.

FreeStyle Libre sustav je zaštitni znak tvrtke Abbott - inovativne globalne kompanije koja već više od 130 godina nudi moderna tehnološka rješenja u području zdravstvene zaštite i pomaže ljudima očuvati dobro zdravlje. 

Jelena nam je opisala ovo čudo moderne tehnologije: "FreeStyle Libre sustav kontinuirano mjeri razinu glukoze na najjednostavniji mogući način. Čitač prikuplja podatke jako jednostavno - samo se prisloni uz senzor na našoj nadlaktici i ispiše vrijednosti na ekranu. Osim toga, uz razinu glukoze prikaže i strelicu, tj. trend kretanja glukoze, što je, u usporedbi s jednim brojem koji se dobije mjerenjem glukometrom, nemjerljivo vrjedniji podatak."

Sustavi za kontinuirano mjerenje glukoze daju i još jedan važan podatak koji se naziva TIR (Time in Range), a pokazuje točno vrijeme provedeno u ciljnom rasponu vrijednosti glukoze. To pruža puno korisnih informacija za oboljele i liječnike kako bi vidjeli što pomaže držati bolest pod kontrolom. "Otkad pratim TIR, točno znam kako i koliko određena hrana utječe na glukozu pa mogu lakše i uspješnije primjenjivati terapiju, ali i točno znam kako koja dnevna aktivnost djeluje na moju glukozu", kaže Jelena.

Cijeli ritual sad je jedna sekunda

Jedna od najvećih prednosti je i praktično korištenje. "Cijeli ritual zamijenila je jedna sekunda. Svi podaci doslovno su mi na dlanu ruke i ne može me ništa dočekati nespremnu. I napokon mogu prespavati cijelu večer u komadu! Nema više razbuđivanja dok se bavim kompliciranim glukometrom, a čak me i muž može skenirati dok spavam", priča Jelena.

Kaže da senzor nosi čak i na nastupima: "Uvijek su mi fora situacije kad me oni koji ne znaju pitaju kakav je to 'odašiljač' na meni. Znam ponekad biti kreativna s odgovorima, ali nakon što se dobro nasmijemo, uvijek rado objasnim o kakvoj se korisnoj spravici radi", prepričava.

Važnost dostupnosti moderne tehnologije za kontrolu dijabetesa

Kaže kako je važno da se što veći broj ljudi informira i sazna da sustavi za kontinuirano mjerenje glukoze postoje na hrvatskom tržištu te koje su im prednosti u odnosu na klasično mjerenje glukoze ubodima: "Dostupnost je na prvom mjestu jer što nam znače i najbolji uređaji koji postoje na svijetu ako ne možemo doći do njih. U današnje vrijeme, vrijeme nezaustavljivog rasta i razvoja tehnologije, potrebno je omogućiti svim oboljelima od dijabetesa da si, koliko god je moguće, olakšaju svakodnevne izazove nošenja s kroničnom bolesti kao što je dijabetes. Mogućnost kupnje sustava za kontinuirano praćenje glukoze u svim ljekarnama diljem Hrvatske dodatan je iskorak u kontekstu omogućavanja jednostavnijeg i učinkovitijeg praćenja bolesti svim oboljelima od dijabetesa", zaključuje Jelena.

Sadržaj donose Index i Abbott u suradnji i u skladu s najvišim profesionalnim standardima.

FreeStyle, Libre i srodne trgovačke marke zaštićene su marke društva Abbott. 

© 2022 Abbott ADC-54322 v1.0 Abbott Laboratories d.o.o., Koranska 2, Zagreb.