Foto: YEG

TAJČI je svojim obožavateljima na Facebooku odlučila otkriti kakva priča postoji iza nastanka jednog od njezinih hitova, pjesme "Dvije zvjezdice". Sada pjesmu snima ponovo, a rado se prisjeća trenutaka kada se prvi put s njom srela.

"Sjećam se dana kada sam se našla sa Zrinkom Tutićem kako bih čula pjesme koje skupio za moj prvi album. Jedna je odmah iskočila i nešto mi govorila - njezine riječi ako da su bile prekopirane iz mojih tinejdžerskih dnevnika, a melodija je bila zarazno lijepa. Na putu kući sam sanjarila da ću je jednoga dana pjevati na velikoj pozornici, s odličnim glazbenicima i jakim razglasom bez greške. Osjećala sam njezinu snagu i željela sam je oživjeti.

Album smo snimili u studiju Želimira Babogreca. Sviđao mi se aranžman Nikše Bratoša i uživala sam snimajući vokale, dala sam sve od sebe. (Glas mi je bio toliko mlad i visok da smo snimku zapravo morali malo usporiti da dobijemo `mračnije` tonove). To mi je postala najdraža pjesma, zbog nje sam voljela album i nisam mogla dočekati da izađe. Na kraju, bila sam zaljubljena i pjesma je bila savršena...

"Hajde da ludujemo" se prvotno zvala "Strawberry Pickers"

Nekoliko mjeseci poslije, Zrinko me nazvao i rekao mi da će album kasniti jer sam izabrana da predstavljam Zagreb na jugoslavenskom natjecanju za pjesmu Eurovizije. Trebala sam pjevati `Strawberry Pickers` (da, to je bio originalni naslov pjesme `Hajde da ludujemo). Uzbudljivo. Iako sam odmah znala da su me stavili samo zato da budem slaba konkurencija onome kojem su svi priželjkivali pobjedu.

Onda mi je Zrinko rekao kako je moja omiljena balada također odabrana za natjecanje. Izvest će je pop zvijezda Massimo Savić, a ako pobjedi, morat ćemo je, naravno, maknuti s albuma. Sviđao mi se Massimo i njegova glazba. Ali nisam željela da on pjeva moju pjesmu. To mi je bilo kao da gubim najboljeg prijatelja - pjesma je imala tu snagu - barem u tom trenutku - da mi pruži utjehu i zaliječi moje slomljeno srce. (Glazba je uvijek tako djelovala na mene).

Te večeri kada sam pobijedila na natjecanju zapravo sam uživala u Massimovoj izvedbi moje pjesme. Gledala sam ga kako pjeva iz duše (za njega je tekst bio prepravljen, naravno) i to me ganulo do suza. Imala sam osjećaj da sam dio tog dara koji zapravo uopće nije bio moj (nitko zapravo ne može posjedovati glazbu - ona živi u srcima koji je dijele, bilo da je pjevaju, sviraju ili slušaju).

Kada sam osvojila natjecanje, osvojila sam i svoju pjesmu natrag. Ponovo je bila na mom albumu i nakon nekoliko mjeseci sam je pjevala na velikoj pozornici sa sjajnim glazbenicima i odličnim razglasom, i slušala sam kako je tisuće ljudi pjevaju natrag meni.

"Bila sam predivna superzvijezda koja se na kraju večeri uspavljivala plakanjem"

Kada sam pjevala tu pjesmu, nisam se suzdržavala. Bila je to moje pjesma. Bila sam predivna superzvijezda koja se na kraju večeri uspavljivala plakanjem i pitala se hoće li je ljubav ikada pronaći.

Ponekad je pjesma govorila o meni i mojim fanovima - oni su imali svoje priče, ljubavi, obitelji, prijatelje, sudbine... Imala sam osjećaj da sam s njima na neki udaljeni i usamljeni način - nikada u mogućnosti da ostvarim neki jednostavni, ljudski kontakt, uz šalicu kave ili čašu vina, bez šminke i bez svjetala pozornice i kamera.

Onda sam otišla.

Sa sobom nisam ponijela puno toga. Dva kovčega, nekoliko stotina dolara, kaput, torbicu sa šminkom.

Ali sa sobom sam ponijela glazbu. Nekoliko pjesama koje nikada nisam mogla izgubiti, bez obzira na sve, koje mi nitko nije mogao oduzeti.

"Tu sam pjesmu šaputala uz klavir dok su mi djeca spavala"

Tijekom mnogih noći sam šetala ulicama grada koji nikada ne spava i tješila svoje srce koje je patilo za domom upravo svojom pjesmom. Pjevala sam je na mnogim okupljanjima, javnim i privatnim. Šaputala sam je uz klavir dok su moja djeca spavala.

Tijekom godina jedan je stih ima sve više značenja. "S drugom si ti, a s tobom sam ja". Taj stih mi je govorio o mojim prijateljima, obitelji, ljudima koje sam voljela ali su bili daleko, onima koji su otišli dalje, o uspomeni na vremena koja nikada neću zaboraviti i o ljubavi koja povezuje zauvijek.

Dan nakon mog posljednjeg koncerta tijekom šest tjedana duge turneje ušla sam u studio u Nashvilleu. Stavila sam slušalice i bila spreman pjevati iz srca. Zatvorila sam oči i počela je pjesma. Dvadeset godina života mije proletjelo pred očima, nevjerojatno putovanje koje me dovelo ovdje gdje sam sada, dok pjevam pjesmu koju produciraju nevjerojatni glazbenici i producenti, i koju snimam u čast i kao dar svima koji čuvaju svoje snove i svoju vjeru.

Radujem se pričama od ljudi koji će pjesmu prvi put čuti i iskusiti. Radujem se što ću je pjevati s 20 tisuća ljudi u Arenama dok ću se sjećati onog starog i veseliti se novome", napisala je Tajči na Facebooku.