Foto: Getty Images
KOLIKO god puta ponovili da je važnost Oscara posljednjih godina izblijedjela, ova dodjela je i dalje jedino čemu pridajemo bilo kakvu važnost.
To ne mijenja činjenicu da sve do kraja prošle godine nismo znali za ni pogledali film koji je mirisao na oskarovsku nominaciju jer su svi mamci za kipiće ostavljeni za oskarovsku sezonu kako bi u sjećanju članova Akademije ostali što svježiji.
A što se favorita tiče, govorimo o tek tri jača naslova, Call Me by Your Name, The Shape of Water i Three Billboards Outside Ebbing, Missouri, od kojih je posljednji naišao na prilično iritantne reakcije isforsirano liberalne i redovito preosjetljive ekipe koja je zaključila da se radi o neoprostivo plitkom i gotovo uvredljivom tretmanu teme rasizma u Americi. S druge strane, ako umjetničko djelo potiče bilo kakvu raspravu u društvu, ispunilo je svoju svrhu.
No, cijela prošla godina obilježena je isforsiranom korektnošću koja se nakon izbijanja skandala s Weinsteinom totalno otela kontroli i dovela do suludih odluka kao što su micanje Kevina Spaceyja iz najnovijeg filma Ridleyja Scotta All the Money in the World ili još besmislenije serije javnog pranja glumaca koji su pristali pojaviti se u filmovima Woodyja Allena da bi ih preosjetljiva gomila naknadno podsjetila da se radi o nečem nedopustivom.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Ta se korektnost osjetila i u uvodnom monologu prošlogodišnjeg voditelja Jimmyja Kimmela koji je zapravo relativno uspješno izbjegao očekivano jahanje po Weinsteinu i ostalim zlostavljačima te forsiranje priča o spolnoj diskriminaciji u Hollywoodu.
Nakon kratkog i ne posebno urnebesnog uvoda dodijelio se i prvi važniji Oscar za sporednu mušku ulogu koja je očekivano pripala ovogodišnjem favoritu Samu Rockwellu za ulogu u drami Martina McDonagha Three Billboards... Iako su neki predviđali uspjeh Richarda Jenkinsa ili Christophera Plummera, Rockwell je mjesecima bio najučestaliji mokri san većine filmofila.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Uslijedile su i nagrade za šminku i kostimografiju koje su također očekivano pripale Kazuhiru Tsuijiju za The Darkest Hour za briljantno odrađen posao transformacije Garyja Oldmana u Winstona Churchilla. Mark Bridges osvojio je kipića za kostimografiju za film koji se bavi kostimima, Phantom Thread s Danielom Day-Lewisom.
Nakon nekoliko jakih godina za dokumentarne filmove, ove godine ponuda je bila prilično slabašna, što ne znači da se radi o lošim filmovima nego filmovima čije teme jednostavno nisu dovoljno zanimljive široj javnosti. Iako je tema aktualna, Oscar za Icarus Bryana Fogela i Dana Cogana o korištenju steroida u profesionalnom sportu samo je dokaz da se dugometražni dokumentarci ove godine jednostavno nisu dovoljno nametnuli.
Vječna misterija svake dodjele redovito su kategorije najboljeg zvuka i najbolje montaže zvuka koja, mogli smo svojevremeno pročitati, predstavljaju golem upitnik i mnogim članovima Akademije koji nemaju pojma koja je razlika i o čemu točno odlučuju pa biraju prema ključu "ovaj mi se film svidio, ovi drugi nisu". Ako vam to bilo što znači, Dunkirk je uzeo nagrade u obje kategorije.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Oscar za najbolju scenografiju pripao je ekipi filma The Shape of Water, a s obzirom na predanost koju je ekipa uložila čak i u najmanje detalje na setovima, ovo i nije toliko veliko iznenađenje.
Čileanci su imali razlog za slavlje jer upravo je njihov A Fantastic Woman Sebastiana Lelija osvojio prvi čileanski Oscar ikad.
Sljedeća velika kategorija je ona najbolje sporedne glumice koja je zasluženo pripala genijalnoj Allison Janney za ulogu LaVone Golden u biografskoj drami I, Tonya koja je sasvim nezasluženo izostavljena iz kategorije najboljeg filma.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Animirani dio dodjele također je prošao bez iznenađenja jer Oscara za najbolji kratki animirani film dobio je Dear Basketball o Kobeju Bryantu, a u kategoriji dugometražnog nagrada je zasluženo pripala predivnom i uspješnom Disneyjevom crtiću Coco.
Uslijedile su još dvije tehničke nagrade, a radi se o Oscarima za montažu i specijalne efekte. Oscar za montažu pripao je Leeju Smithu za Dunkirk, a Blade Runner 2049, koji je potpuno zanemaren u svim kategorijama osim u ovoj, osvojio je nagradu za specijalne efekte.
U ovom trenutku treba reći i ponešto o samoj ceremoniji dodjele jer s dolaskom glasne, ali neduhovite Tiffany Haddish postalo je jasno da ove godine nismo imali posebno simpatične prezentere, a i sama dodjela do ovog trenutka nije imala ni previše pamtljivih trenutaka. Štoviše, jedna je od dosadnijih i dobar podsjetnik da dozlaboga uspavanoj dodjeli nasušno nedostaje voditeljica tipa Ellen DeGeneres koja će pojačati prisutnost dodjele na društvenim mrežama.
Opala je i kvaliteta domaćih komentatorskih snaga, a Bošku Piculi i Nenadu Korkutu pridružio se i Daniel Rafaelić. Nažalost, unatoč potkovanosti voditelja nismo se naslušali pretjerano korisnih informacija nego smo većinu vremena samo čekali da se vratimo dodjeli koja se u ovoj fazi već pretvorila u gomilu nebitnih kategorija i patetičnih pjesama s porukom iako je poruka pretresanje općih mjesta i nenadahnuti obračun s nepravdama u društvu u kombinaciji s gospel zborovima, urlikanjem pjevačica koje pokušavaju dirnuti u dušu i "cijela dvorana, ajmo ruke" momenata.
Odlično za holivudsko puhanje u vlastiti balon i samodopadno izdrkavanje privilegiranih. Čak se ni komentatori nisu mogli suzdržati od sarkastičnih opaski jer ova dodjela na momente je bila podsjetnik na neizdrživu glupost dijela bijelih liberala čija je politička korektnost (ili maloumni pokušaji do to postignu) dovela do toga da su uspjeh još jednog filma o superjunacima pretvorili u platformu za neke od uvjerljivo najgorih tekstova ikad napisanih (neke od ideja su da Black Panther nije film za bijelce ili vodič za gledanje Black Panthera za bijelce).
Kimmel je sve pokušao zadržati na tlu zajebancijom na račun milijunaša koji trabunjaju o problemima malog čovjeka, ali sve ostalo je radilo protiv njega.
Uglavnom, na terenu najboljeg scenarija dogodilo se i prvo veliko iznenađenje. Naime, Oscar za najbolji originalni scenarij pripao je filmu Get Out Jordana Peelea dok je onaj za najbolji adaptirani scenarij pripao Jamesu Ivoryju koji je prema romanu Andrea Acimana napisao Call Me by Your Name.
Blade Runner 2049 dobio je svog drugog Oscara, ovog puta za najbolju filmsku fotografiju, koji je završio u rukama izvrsnog Rogera A. Deakinsa.
Coco je pokupio još jednog Oscara i to za pjesmu Remember Me čime je Akademija utvrdila gradivo i dokazala da su mjuzikli i crtići mjesta na koja već uobičajeno istovaraju kipiće. Alexander Desplat osvojio je nagradu za najbolju filmsku glazbu za The Shape of Water koji se unatoč velikom broju nominacija nije pokazao kao dobitnik večeri.
U kategoriji najboljeg redatelja postojalo je nekoliko opcija, ali većina medija naginjala je Guillermu del Toru pa možemo govoriti o favoritu iako su neki predviđali pobjedu Greti Gerwig čiji je film Lady Bird postao klasični indie underdog. Ipak simpatični debeljko osvojio je prvog Oscara za hvaljeni The Shape of Water.
Bilo bi pravo iznenađenje da Gary Oldman nije osvojio nagradu za najboljeg glumca. Ne samo zbog toga što je Oscara odavno trebao osvojiti nego i zato što je bio uvjerljivi ovogodišnji favorit. Čak i ako spadate u izuzetno malenu skupinu onih koji smatraju da je maska veliki dio uloge Winstona Churchilla, vjerojatno nećete zamjeriti što je kipić završio u rukama ovog filmskog velikana.
U kategoriji najbolje glumice Frances McDormand bila je neupitna favoritkinja iako bi neki mogli reći da je Margot Robbie također zaslužila nagradu koja bi je napokon izvukla iz kategorije ljepotice i smjestila tamo gdje oduvijek pripada. No ovo je drugi kipić u rukama izvrsne glumice koja oduševljava neovisno o tome u kojem se filmu pojavila. Iako nije iznenađenje večeri, Oscar je završio na pravoj adresi.
Dobra fora je to da se zvijezda prošlogodišnjeg velikog zajeba, Warren Beatty, ponovno vratio kako bi proglasio najbolji film.
Ovog puta nije bilo pogreške, ali ni iznenađenja i nagradu je odnio The Shape of Water Guillerma del Tora. Iako su neki očekivali da će Oscara odnijeti Three Billboards..., to se nije dogodilo, ali teško je povjerovati da će ovo nekog posebno pogoditi jer ovo su predviđali više-manje svi mediji.
Ipak, najbolja nagrada je bila jet ski koji je Kimmel na početku dodjele obećao osobi koja će održati najkraći govori i koji je na kraju završio kod Marka Bridgesa, kostimografa na filmu Phantom Thread.
Čestitke Marku Bridgesu... I ostalima.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite
ovdje.
Ovo je .
Homepage nacije.
Imate važnu priču? Javite se na
desk@index.hr ili klikom
ovdje. Atraktivne fotografije i videe plaćamo.
Želite raditi na Indexu? Prijavite se
ovdje.