OD ONE hit wondera koji su nakon prvog albuma pali u zaborav do ljudi koji su postali poslovni i glazbeni moguli kao Jay-Z ili Dr. Dre, tisuće izvođača pridonijele su tome što je hip-hop danas i službeno najslušaniji glazbeni žanr na svijetu. Ove godine slavi se točno pedeset godina od njegovog nastanka.

Ipak, od svih lica koja su došla i prošla, dvojica repera ostaju prva asocijacija kad se spomene bilo što vezano uz hip-hop - naravno, to su Tupac (ili 2pac, kako vam drago) i Biggie.

Obojica su ubijena na vrhuncu svoje popularnosti, a ubojice nikad nisu otkriveni, što je dalo krila brojnim teorijama zavjere i produljilo istrage unedogled. Istraga ubojstva Tupaca Shakura nedavno je iznova otvorena. 

Ima li ponovno pokretanje istrage smisla gotovo 27 godina nakon ubojstva i bi li se isto dogodilo da u pitanju nije bila slavna osoba? Zbog brojnih zanimljivih slučajeva koji se događaju u pravosuđu, teško je reći. Ipak, ovo je zanimljiva prilika za provjeriti zašto se ubojstvo uopće dogodilo i koji je razlog cijele mistike oko njega.

Nije bio svetac

Za početak, treba razumjeti klimu koja je tada vladala u američkoj rap glazbi - pretjerivanje radi umjetničkog dojma, opisivanje života koji zapravo ne živiš i trolanje drugih nisu bile općeprihvaćene stvari kao danas. 

Reperi su najčešće uistinu bili mladi s ulice iz lošeg kvarta, koji su u pjesmama i repali o tome što su vidjeli i proživjeli. Naravno, bilo je tu uljepšavanja i bahatosti bez pokrića, ali za steći veliku popularnost tražio se kakav-takav kredibilitet.

U prijevodu, zbog glazbenog sukoba lako se mogao dobiti metak. A sukoba je itekako bilo. U skladu s navedenim, ni Tupac nije bio svetac. Gulio je zatvor zbog silovanja 1993. (iako u kontroverznom suđenju), a dva mjeseca prije toga propucao je policajca.

Godinu dana kasnije drugi su upucali njega. Nakon što ga je glazbeni menadžer James Rosemond (zanimljivog nadimka "Jimmy Henchman") pozvao u studio, trojica muškaraca upala su u predvorje, napala ga i pod prijetnjom pištoljem počela pljačkati i tući. Tupac se opirao pa su ga propucali. Idući dan, suprotno preporuci liječnika, izašao je iz bolnice i išao na saslušanje presude za silovanje.

Tupac je za pucnjavu u studiju mislio da je namještaljka i pripisao ju je Biggieju Smallsu, svom najvećem rivalu iz New Yorka. Uslijedile su napetosti na sceni, uz brojne uvrede i diss trackove s obje strane. Dexter Isaac, zatvorenik koji je gulio za drugo ubojstvo, tek je 2011. priznao da je sudjelovao u pljački Tupaca, i to po narudžbi Jamesa Rosemonda. Motivi su ostali nepoznati.

Glazbeno-gangsterski sukob između dvije obale eskalirao je kada su se nepoznati napadači zaustavili pored Tupacovog BMW-a 750, koji je vozio Suge Knight, notorni direktor diskografske kuće Death Row Records. Jedan od napadača spustio je prozor i pogodio Tupaca s četiri metka - jedan geler pogodio je i Suge Knighta u glavu. Tupac je umro u bolnici šest dana kasnije.

Brojne teorije

Odmah nakon događaja nezaustavljivo su krenule brojne teorije oko toga što se dogodilo - od običnog mafijaškog obračuna, preko glazbenog sukoba koji se oteo kontroli sve do likvidacije vlade. Neki do danas tvrde i da je Tupac živ i da se skriva na Kubi ili u nekoj drugoj državi, a internet je do prije desetak godina bio prepun "dokaza" o tome.

Glavni osumnjičeni bio je Orlando Anderson, član bande Crips, kojeg je Tupac nekoliko mjeseci ranije udario u glavu. Anderson je ostao pod sumnjom za ubojstvo s prilično jasnim motivom - rivalstvo između bandi i povrijeđen ponos. Dokaze ipak nisu uspjeli skupiti do 1998., kad je i on ubijen u nevezanom obračunu.

Istraga je stala, a detalji nisu bili utvrđeni - u vrijeme bez kamera i mobitela, tako nešto moglo se dogoditi. Danas je takav scenarij gotovo nezamisliv.

Šest mjeseci kasnije ubijen je i Biggie, što je velik dio javnosti smatrao odmazdom - dvojica repera ipak su bila najistaknutije figure u "ratu" između dvije strane tadašnje Amerike. Zbog toga su se ubojstva počela povezivati u medijima, ali nikad nije utvrđena jasna veza.

Tko je bio u autu?

Istraga je odavno obustavljena, ali je 2018. Duane Davis, ujak glavnog osumnjičenog, u dokumentarcu Unsolved izjavio da je upravo on bio u autu iz kojeg je Tupac upucan. 

Davis je vjerojatno mislio da se nakon toliko godina nitko neće obazirati i da se može u miru "hvaliti" akcijom, ali prevario se. Gotovo 27 godina nakon ubojstva policija je pokucala na Davisova vrata s nalogom za pretres. Iz kuće su iznijeli pune vreće dokaznog materijala: mobitel, nekoliko laptopa, primjerak knjige koju je Davis napisao, broj časopisa Vibe u kojem se pisalo o Tupacu i dvije kutije s fotografijama. 

On je i uhićen - u prilično glupom pokušaju da se obogati otkrivajući detalje ubojstva, moglo bi se reći da je dobio što je tražio. U situaciji u kojoj je već bilo prilično jasno što se dogodilo, dugim jezikom uspio je sam sebe strpati u zatvor desetljećima nakon nedokazanog zločina.

Kako bilo, razvoj istrage podsjeća na zanimljivo vrijeme u kojem su reperi bili blisko povezani s podzemljem i u toj kombinaciji najistaknutije mete za odstrel u svađama između bandi. 

I danas se dogodi da neki "uličniji" glazbenik prerano završi pod zemljom, ali to je, srećom, postala iznimka. Iako se događa rjeđe pa bi trebalo biti ekskluzivnije, bi li smrt nekog repera danas izazvala toliki publicitet i istragu koja se ponovno otvara nakon skoro trideset godina?

Nema šanse.