TV publika ga zna kao kauboja, a filmska kao žrtvu najuzbudljivije potjere ikad
KADA govorimo o televizijskim filmovima, teško da ima dalje od Duela. Kada govorimo o cestovnim trilerima, teško da ima dalje od Duela. Kada govorimo o filmovima Stevena Spielberga, teško da ima dalje od Duela. Kako god okreneš, nema dalje od Duela.
Šteta što je prvo prikazan na TV-u, pa je kao takav, to jest kao televizijski film, ostao zabilježen u američkoj kinematografiji, jer Duel je stvoren za kino i veliku sliku na kojoj možeš vidjeti svaki gram prašine i svaki zgrčeni živac u pogledu Dennisa Weavera, glavnog lika i žrtve bezumnog, bezličnog (u smislu da mu se ne vidi lice) i bezimenog kamiondžije koji ga progoni po autocestama Sjedinjenih Američkih Država. Progoni ga, zlostavlja i maltretira bez jasnog razloga, što cijelu stvar čini još uzbudljivijom i svakako podložnijom milijunima teorija.
Dennis Weaver je sjajan izbor za ulogu prosječnog šmokljana simbolično nazvanog David Mann, a redatelj debitant Spielberg ga je angažirao nakon što ga je gledao u Dodiru zla Orsona Wellesa, gdje je Weaver bio posve ekscentričan kao hotelski recepcioner s kojim Janet Leigh nije načisto, ali je Spielberg prepoznao određenu kvalitetu iskazivanja i izazivanja nelagode te nije pogriješio.
Sto uloga
Te dvije uloge su Weaveru i najpoznatije u očima prosječnog filmoljupca iako ga starija televizijska publika poznaje i iz serija Miris baruta i McCloud. U potonjoj je igrao naslovnog junaka čija je jakna stvar legende i obavezna oprema svakog strica kada ide u šumu. Generalno, taj mu je projekt vjerojatno obilježio karijeru više nego bilo koji drugi, pa i sam Duel.
To je mješavina urbanog i ruralnog kaubojstva, dok je, naravno, serija Miris baruta bila čisto ruralna i smještena u prirodno kaubojsko stanište, a u njoj je igrao drugu violinu kao Chester B. Goode, pouzdani partner šerifa Matta Dillona.
Ukupno je zabilježio točno stotinu uloga na televiziji i filmu, mada se ništa iz ostatka biografije ne može mjeriti s nekoliko spomenutih ostvarenja koja su mu obilježila osobnost.
Tu osobnost je inače fantastično parodirao u jednoj epizodi Simpsona, igrajući ostarjelog vestern glumca zvanog Buck McCoy, čije se životno iskustvo mjeri u desecima tisuća jutara. Mogli su taj lik slobodno nazvati i Dennis Weaver, ništa se ne bi moralo mijenjati. Preminuo je 2006. godine, u mirnoj i zasluženoj mirovini, s 81 proživljenom godinom. Dobar glumac, nema što – William Dennis Weaver.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati