RADIJSKI voditelj Trpimir Vicković Vicko dva mjeseca se u bolnici i toplicama oporavljao od covida-19. Zbog posljedica zaraze virusom morao je ponovno učiti hodati.

"Lako gubim dah i imao sam prilična oštećenja. Nisam prošao baš lako, ali sam imao sreće. Dijabetičar sam već godinama, a imao sam obostranu upalu pluća bez povišene temperature. Upala živaca od struka na dolje, noge mi nisu funkcionirale, nisam osjećao probavu… Čovjek se prepadne. U Dubravi su bili vrsni stručnjaci, napravili su sve pretrage i otkriven mi je Guillain-Barréov sindrom", rekao je u emisiji Pressing na N1 televiziji.

"Rekli su mi da je to dosta rijetko, takve posljedice, upala živaca. To me možda moglo očekivati za 25-30 godina, no s 55 godina imam još snage i volje da ovaj dio života provedem u najboljem mogućem. Kada sam čuo dijagnozu, već sam se vidio u kolicima. Shvaćam i razumijem ljude koji padnu u depresiju, no moj me optimizam gurnuo na drugu stranu", kaže.

Zbog posljedica korone morao je vježbati i ustajanje iz kreveta.

"Tri puta dnevno sam uz stručnu pomoć učio, vježbao i osjetio mogućnost povratka na staro. Imao sam cilj, a rečeno je da se oporavlja milimetar živaca po danu, a samo do koljena imate 40 centimetara živaca… No rekao sam sebi da nema predaje. Krećem se uz štap, pažljivo hodam, zadišem se, treba mi više odmora. No neki ljudi fizički ne mogu – ja sam sretan jer mogu", poručio je.

Vicko kaže da ni danas ne zna kako se zarazio.

"Neznanje je strašan bauk, a znanje je moć. Pridržavao sam se svih postulata i pravila koja su bila na poslu i doma – i svejedno sam uhvatio bolest. Možemo li optuživati genetiku, imuni sustav, možemo li to pripisati nekim zdravstvenim problemima od prije… Ne znam. No bolest nije bezazlena, a njezine posljedice za mene nisu bile samo od zaraze koju sam dobio. Umirali su mi prijatelji, članovi obitelji, ali nisam im mogao ići na sprovod", prisjetio se.

Nakon proživljenog iskustva za sve ima jedan savjet.

"Svi kojih se sjetiš, onaj koga želiš čuti – odmah ga nazovi. Nemoj čekati. Pričaj s ljudima, ako se ne možeš naći s njima. Ljudi su osamljeni, zatvaraju se… Ljudskost se može iskazati fotografijom, SMS-om s par emotikona", zaključio je