SVE JE POČELO otmicom aviona 1972. godine. Liječnik Santiago Genoves vraćao se u Mexico City nakon konferencije o povijesti nasilja. On i 103 ostala putnika postali su taoci kad su avion otela petorica naoružanih muškaraca te su naknadno pušteni u zamjenu za političke zatvorenike. Genoves je bio jedan od vodećih stručnjaka za biološku antropologiju, a činjenica da se on, koji je cijelo vrijeme proučavao nasilno ponašanje, našao u otetom avionu bila mu je "predobra da bi bila istinita".

Otmica ga je inspirirala da smisli eksperiment kojim je želio proučavati ljudsko ponašanje. Ranije mu je već palo na pamet da bi grupa koja zajedno plovi po otvorenom moru bila sjajan laboratorij za promatranje ljudskog ponašanja, piše BBC.

"Testovi na životinjama pokazali su nam da se može izazvati agresija kad ubacimo različite vrste štakora u ograničen prostor. Volio bih vidjeti vrijedi li isto za ljude", napisao je 1974. godine.

Sagradio je splav veličine 12 sa sedam metara, na kojoj se nalazila kabina četiri s 3,7 metara. Bila je dovoljno prostrana da ljudi legnu, ali ne i da stoje. WC je bio vani, da ga svi vide. Splav je nazvao Acali (kuća na vodi).

Zamislio je da će se na splav ukrcati deset ljudi te provesti 101 dan na moru na putu od Kanarskih otoka do Meksika. Splav nije imala ni motore, ni struju, ni pomoćna plovila.

Genoves je eksperiment oglasio u nekoliko svjetskih novina, a javile su se stotine ljudi. Izabrao je četiri muškarca i šest žena različitih nacionalnosti, vjeroispovijesti i društvenog statusa. Četvero njih nije bilo u vezi, a tu su se nalazili zbog "izazivanja tenzija u grupi", tvrdio je. Kapetanica splavi bila je Šveđanka Maria Björnstam.

Svih šest žena imalo je neku funkciju na brodu, dok su muškarcima prepušteni fizički poslovi. Ne slučajno.

"Pitao sam se hoće li dodjeljivanje moći ženama rezultirati s više ili manje nasilja", rekao je Genoves.

Acali je isplovio 13. svibnja 1973. Novine su ubrzo počele pisati o orgijama na splavi, iako kontakta s posadom nije bilo. Acali je uskoro postala poznata kao "splav seksa".

Realnost je bila drugačija, iako se Genoves svojski trudio da potakne seksualne odnose.

Seksualno privlačni subjekti

"Znanstvene studije s majmunima pokazale su postojanje veze između seksualnosti i nasilja, u kojoj je većina sukoba između mužjaka potekla od dostupnosti ženki u ovulaciji", objasnio je on u jednom članku.

"Da bih potvrdio da se to događa među ljudima, odabrao sam seksualno privlačne subjekte. Budući da je seks povezan s krivnjom, u grupu sam uključio i rimokatoličkog svećenika iz Angole Bernarda", pojasnio je.

Nekoliko članova posade upustilo se u seks, ali zbog toga nije bilo napetosti. Kad ga je Maria pitala koji je cilj njegovog eksperimenta, Genoves je rekao da želi "otkriti kako stvoriti mir na Zemlji".

Nakon svega zabilježio je da njegova metoda nije izazvala nasilje koje je očekivao.

"Shvatio sam da sam jedina osoba koja je pokazala bilo kakav znak nasilja na splavi bio ja", napisao je.

Htjeli su ga ubiti

Doduše, nije bio svjestan da su ga drugi htjeli ubiti. Priznali su to 50 godina kasnije.

"Svima nam je palo na pamet u isto vrijeme", priznala je američka inženjerka Fé Seymour u dokumentarcu "Splav" snimljenom lani.

"Jako je teško bilo podnijeti njegovo psihološko nasilje", napomenuo je drugi član posade Eisuke Yamaki iz Japana.

Palo im je napamet "slučajno" ga gurnuti u more ili mu ubrizgati drogu. No sve su probleme na kraju uspjeli izgladiti.

Genovesovo sveučilišta se zbog medijskih napisa o "splavi seksa" distanciralo od njega, a njegovi suputnici smatraju da je eksperiment bio uspješan.

"Genoves je bio toliko usredotočen na nasilje i sukob da nije shvaćao da ih sve vrijeme ima u rukama. Krenuli smo kao 'mi' i 'oni', a ostali smo 'mi'", rekla je Fe.