VIŠE vrijedi srednji prst na ruci Olivere Ćirković negoli udružene ruke HDZ-ovih pljačkaša. Ne zato što joj je na srednjaku dijamantni prsten, već zbog činjenice da Olivera uzima isključivo od bogatih, nikad od sirotinje.

>>Ovo je Žena Zmaj, bivša šefica bande Pink Panther. Ispričala je svoju priču<<

Iako bi ovo drugo bilo lakše, za prvo je potreban sportski duh koji Oliveri ne manjka. Dok naši pljačkaši igraju u regionalnoj ligi, Olivera je već odavno profesionalna igračica. Ona je plejmejker svjetske klase, pametno vodi igru, a za osobne greške plaća pošteno, ne hineći nedužnost.

Moralno i kazneno odgovara za svoje prekršaje i ne unosi se sucima u lice tužeći se na faule koji su na njoj napravljeni. Ona se ne mota u reketu sličnih da bi slučajnošću ili srećom dohvatila odbijenu loptu, već prilike stvara sama i ide na zakucavanje. Kao i svima, dogodi joj se greška u koracima ili faul u napadu, no ona zna kada treba uzeti tajm aut, zna da, bez obzira radilo se o pobjedi ili porazu, u toj igri treba ostati čovjek.

Za razliku od naših "igrača", u Olivere nema namještanja rezultata, isključenja, nesportske igre ili vrijeđanja sudaca. Njena slobodna bacanja izazivaju zvižduke kod onih koji vole i mrze po nalogu i u čoporu, znajući da slabi i zanemarivi ne bi opstali sami. Jaka osobnost plaši nejaki um. Toliko talenta i karaktera koliko ima Olivera, oni zajedno nemaju i premda 1,93m nije nedostižna visina, svejedno joj takvi nisu ni do koljena.

Hrvatskom narodu koji je sistematski i dugoročno pljačkan treba predsjednica poput Olivere, pa da se napokon zna od koga se uzima, a kome se daje. Olivera hrvatskim građanima nudi sve ono što im vlastiti političari uskraćuju; vrijeme, interes, naklonost i simpatiju, stoga ne čudi kilometarski red za njenu knjigu "Ja, Pink panter".

Olivera ljude ne razdvaja već povezuje, ali netko tko je dio naroda drukčije i ne može postupati. U protivnom to bi značilo pljunuti na sve ljudsko u sebi. Za razliku od naših političara koji sebi hrakću u lice na dnevnoj bazi, Olivera to sebi nikad ne bi dozvolila. Ponos nije kockasti izdanak nastao devedesetih, nije ovisan o utakmicama reprezentacije, niti je to sinonim za bahatost, već visoko podignuta ljestvica moralne vrijednosti ispod koje se ne ide.

Tu ljestvicu ne obaraju religija, nacionalnost, mržnja, zavist ni ljubomora. Olivera tu ljestvicu stalno pomiče naviše jer joj je sama ideja za spuštanje iste odvratna. Naši politički pljačkaši takvu letvicu i nemaju jer njima nije cilj vinuti se u moralne visine već im, kao i svinjama, odgovara valjanje u blatu. Iako bi joj udružene blatnjave ruke rado uzele makar mali prst, jasno je da Oliveri nitko ne može oteti naslov prvaka. Naime, trofej je zapravo ona sama. Nju ne brinu niske letvice i mali prst, ona za takve ima spreman odgovor-srednjak!

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala