Foto: Guliver Image/Getty Images

LEGENDARNI pjevač David Bowie preminuo je u 69. godini nakon što se u tajnosti 18 mjeseci borio s rakom. Pjevač koji je objavio novi album "Blackstar" prošlog tjedna, bio je poznat kao tvorac glam rocka i jedan je od najuspješnijih umjetnika 20. stoljeća.

"David Bowie danas je preminuo okružen svojom obitelji nakon hrabre 18-mjesečne borbe s rakom", rekao je njegov glasnogovornik.

Ovaj britanski rock glazbenik, skladatelj, glumac, producent, aranžer i glazbeni tehničar rođen je kao David Robert Jones 1947. godine u Londonu, a glazbeno je bio aktivan punih pet desetljeća.

Bio je sklon mijenjanju glazbenog stila i imidža, a njegov rad i inovacije naročito postaju specifične od 1970. godine. Pojavljivao se i na filmu kao vrlo uspješan glumac, video redatelj i vizualni umjetnik.

S 15 godina doživio nesreću kada ga je prijatelj George Underwood, koji je nosio prsten na ruci, udario u lijevo oko u svađi zbog djevojke i teško ga ozlijedio. Bowie je osam mjeseci izostao iz škole, sve dok liječnici nisu završili s operacijama i dok opet nije mogao normalno otvarati i zatvarati oko. Oko mu nikad nije potpuno zaliječeno, jer mu je zjenica neprestano dilatirala. Rezultat toga je trajno oštećenje dubinskog opažanja i teško raspoznavanje boja. Unatoč svemu ostao je dobar prijatelj s Underwoodom, koji je ilustrirao njegove rane albume.

Glazbenu karijeru započeo je vrlo rano kao 16-godišnjak. Svoj prvi sastav "The Konrads" osnovao je 1962. te je bio član mnogih blues sastava, a kasnije s bluesa prelazi na stil britanskog popa. Svoj prvi album "David Bowie" izdao je 1967. godine.

Nakon njega drastično mijenja glazbeni stil i imidž te izdaje album "Man Of Words, Man Of Music", koji nije privukao veliku pažnju, no na njemu se nalazila "Space Oddity" koja je postigla zapažen uspjeh u Britaniji. Reizdanje albuma izlazi 1972. pod imenom "Space Oddity".

S bendom Hype izdaje treći album "The Man Who Sold the World", na kojem odbacuje zvuk akustične gitare s prijašnjih albuma i zamjenjuje ga zvukom električne gitare Micka Ronsona. Premda je ovo bio "prvi pravi" Bowijev album, s hard rock stilom i praskavim Ronsonovim gitarskim izvedbama, nije zabilježio veći uspjeh.

Ni sljedeći album  "Hunky Dory" iz 1971. godine nije bolje prošao od prethodnog, iako ga kritičari nazivaju jednim od njegovih ključnih albuma. Nakon njega Bowie najavljuje svoju homoseksualnost, boji kosu u crveno i izgleda kao androgina rock zvijezda. Bio je to uvod za album "The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders from Mars", jedan od ključnih trenutaka u Bowievoj diskografiji, ali i u povijesti rocka.

Ubrzo je postao velika zvijezda. Osnivač i pjevač sastava "Velvet Underground" Lou Reed angažira Bowiea da mu s Mickom Ronsonom bude producent na drugom albumu "Transformer". Iggy Pop sa svojim sastavom "The Stooges" potpisuje s Bowiem poslovnu suradnju oko produkcije njihovog trećeg albuma "Raw Power".

Album "Aladdin Sane" slijedi prethodni stil glam i hard rocka i Bowie prvi puta s njim dolazi na broj jedan britanske top liste. Hit skladba "The Jean Genie" dospjela je na broj 2 ljestvice singlova, a "Drive-In Saturday" na broj 3.

Album "Pin Ups" iz 1973. zauzima broj 3 na britanskoj ljestvici albuma, a hit skladba "Sorrow" postaje broj 1 ljestvice singlova, što Bowieu donosi najbolju prodaju albuma do tada.

"Diamond Dogs", koji izlazi 1974. godine, glazbeno je osmišljen kao nastavak "Ziggyja", a na njemu do izražaja dolaze gitarski riffovi i lirske balade. Album je bio pun hit skladbi: "Rebel Rebel" nalazila se na broju 5 britanske top liste, a "Diamond Dogs" na broju 21. Nakon izlaska albuma Bowie kreće na veliku "Diamond Dogs" turneju po Sjevernoj Americi. Scenska koreografija i rasipna produkcija specijalnih efekata bila je skupa, no Bowie postavlja nove standarde koji postaju praksa u njegovom daljnjem radu.

Album "Young Americans" iz 1975. znači novi stilski zaokret te postiže golem uspjeh. Bowie se seli i Los Angeles, gdje 1976. glumi u filmu redatelja Nicholasa Roega "The Man Who Fell to Earth". Album "Station to Station" je projekt tranzicije s plastic-soula Young Americansa na hladni berlinski robotski zvuk.

Potom kreće na veliku turneju "The 1976 World Tour", no zbog tmurne atmosfere i nacističkog pozdrava, novinari su ga počeli prozivati da zagovara fašizam. Zbog problema s drogom vraća se u Englesku, no zbog medijski prozivki za nacizam seli se u Berlin.

U Berlinu se uspješno skida s narkotika, počinje se baviti slikarstvom, upoznaje njemačku elektroničku glazbu te ostvaruje suradnju s Brianom Enoom i producentom Tonyjem Viscontijem.

Osim što izdaje svoje albume, Bowie 1977. potpisuje produkciju za dva povratnička albuma Iggyja Popa, "Idiot" i "Lust For Life" te glumi u filmu "Schöner Gigolo, armer Gigolo" (poznat i kao Just a Gigolo). Naredne godine odlazi na svjetsku turneju na kojoj izvodi skladbe s "Lowa" i "Heroesa". Čitava turneja je zabilježena na koncertnom albumu "Stage".

"Scary Monsters (and Super Creeps)" jedna je od prijelomnih točaka u njegovoj karijeri. "Scary Monsters" sadrži hit skladbu "Ashes to Ashes", još jedno prvo mjesto britanske ljestvice. Krajem 1980. Bowie tri mjeseca nastupa na Broadwayu u predstavi "Čovjek-slon".

Osamdesetih u studio ulazi samo zbog zajedničkog singla "Under Pressure" s grupom Queen, a nakon potpisivanja za "EMI" objavljuje svoj najkomercijalniji album Let's Dance. Bowiejev je sljedeći album, "Tonight" iz 1984. godine, a iste godine snima duet s Mickom Jaggerom.

Godine 1987. objavljuje svoj solo album "Never Let Me Down", na kojem prevladava gitarski rock. Sljedeće godine glumi Poncija Pilata u filmu "Posljednje Kristovo iskušenje redatelja Martina Scorsesea"

Bowie okuplja hard rock kvartet "Tin Machine", u kojemu uz njega sviraju gitarist Reeves Gabrels, Tony Sales na basu i Hunt Sales na bubnjevima. "Tin Machine" objavljuju dva studijska albuma i jedan živi snimak. Originalni album Tin Machine izlazi 1989. Sljedeći albumi grupe bili su Tin Machine II iz 1991. te živi album Tin Machine Live: Oy Vey, Baby s materijalom s turneje "It's My Life Tour". Nakon turneje Bowie se razilazi s njima.

Sljedeće godine izdaje svoj solo album "Black Tie White Noise", mješavinu soula, jazza, hip-hopa i žestokih gitarskih riffova Micka Ronsona i Reevesa Gabrelsa te album s filmskom glazbom "The Buddha of Suburbia".

Albumom "Outside" se vraća u mainstream, a samim time i na glazbene ljestvice. Singlovi s albuma su "The Hearts Filthy Lesson", "Strangers When We Meet"/"The Man Who Sold The World" i "Hallo Spaceboy". Bowie poseže i za grungeom, ambijentom i novom velikom strašću cyber-spaceom. Glazbeni kritičari ostaju podijeljeni oko toga je li trendmaker postao samo sljedbenik trendova. Iste godine postao je član Rock and Roll kuće slavnih.

Potom Bowie objavljuje hard rock i bass 'n' drum album "Earthling", koji unatoč pozitivnim kritikama nije kod publike polučio veći uspjeh.

Koncertom u njujorškom Madison Square Gardenu je proslavio 50. rođendan, a s njim su nastupali Billy Corgan, Frank Black, Sonic Youth, Robert Smith iz sastava The Cure, Placebo i Lou Reed. Krajem devedesetih sklada glazbu za videoigru "Omikron: The Nomad Soul" u kojoj se pojavljuju on i supruga Iman.

Glazbu iz videoigre i nove skladbe objavljuje na albumu 'hours...', a pjesme kao što su "Thursday's Child" i "Survive" imaju dosta autobiografskih elemenata.

U listopadu 2001. Bowie otvara koncert "The Concert for New York City" s Paulom Simonom. 2003. objavljuje album "Reality" i kreće na istoimenu turneju, koja naglo završava sljedeće godine kad je Bowie osjetio snažnu bol u prsima tijekom nastupa na Hurricane festivalu u njemačkom Scheeßelu. Radilo se o manjem srčanom udaru te je Bowie hitno operiran u Hamburgu. Oporavak je potrajao više od godine dana, a u međuvremenu je izdao DVD s turneje.

Na scenu se vratio 8. rujna 2005. nastupom na eventu "Fashion Rocks", gdje je pjevao s kanadskom grupom Arcade Fire. Nagradu Grammy za životno djelo dobiva 8. veljače 2006. godine. U lipnju 2008. Bowie je izdao novu kompilaciju pjesama iSELECT, CD njegovih najdražih vlastitih pjesama. Kompilacija se mogla kupiti samo uz novine "The Mail On Sunday", a karakterizira je što na njoj gotovo i nema Bowievih velikih hitova, osim pjesme "Life on Mars?".

Posljednjih godina karijera mu je oživjela, unatoč tome što je živio daleko od očiju javnosti. Prije tri godine album "The Next Day" bio je best-seller, a novi album "Blackstar" dobio je samo pozitivne kritike i već se pozicionirao na broju jedan britanske glazbene ljestvice.