ZNATE li što je to crna svadba? Ovaj pojam često se spominje u kontekstu kulta mrtvih kod Vlaha, kao jedan od "najmorbidnijih običaja" koji se mogu susresti u Srbiji, piše Nova.rs.

U podcastu Život na srpskom etnolog Aleksandar Repedžić govorio je o tom kultu te je naglasio kako srpska javnost uglavnom ima krivu predodžbu o vlaškoj kulturi.

"Ja sam svoj terenski rad i započeo s crnom svadbom. Velika je tuga, jako je teško kada se izgubi sin jedinac ili unuk, pogotovo u punoj mladosti, u punoj snazi. Upravo to se dogodilo 2003. godine, kada je nastradao dečko iz Ranovca, išao je na Gitarijadu u Zaječaru i napravili su pauzu na Borskom jezeru. On nije znao plivati i utopio se", prisjetio se.

Ispričao je da je crna svadba organizirana nakon sna njegove bake.

"Sanjala je da je on našao ženu na onom svijetu, ali da mora biti oženjen i na ovom svijetu kako bi mogao tamo nastaviti život s njom. Zato je netko trebao prihvatiti da mu bude nevjesta tih godinu dana i to je prihvatila njegova najbolja prijateljica. Ona tih godinu dana nije smjela imati seksualne odnose, imati dečka, zaljubiti se… Nakon godinu dana događa se raskidanje crne svadbe, kad ona može nastaviti sa svojim životom", dodao je.

Rekao je da crna svadba nalikuje pravoj.

"Samo što se umjesto povika i smijeha mogao čuti samo plač i naricanje. Oni se obuku i okite kao svatovi. Povorka kreće do centra sela, trubi se, ide muzika, ali svi plaču. Onda se dolazi do groblja, do mjesta gdje je sahranjen, tu se lomi barjak. Nakon toga slijedi klasična gozba, ali samo uz muziku. Pleše se posljednje kolo, koje se ne pleše kao klasično kolo u smjeru suprotnom od kazaljke na satu, već upravo u pravcu kazaljke na satu. I taj trenutak je za mene bio jako i težak i bolan jer svi plaču, a plešu. Mladi su tu ljudi bili, mojih godina, s njegovim slikama i vesela je muzika, a prevelika tuga. Poanta je da se njemu osigura sve ono što nije imao, čak i svadba."

Zaključio je da se od tada nije susreo s ovim običajem.