Foto: 123rf

U KONSTANTNOM sukobu o boli koju žene osjećaju tijekom poroda i ponosa što su porod, ne samo preživjele, nego su ga odradile hrabro, stoički i tako donijele na svijet biće, baš onako kako su to žene radile od davnina, javila se jedna majka koja je poželjela malo raščistiti stvari. Zato da se žene koje su rodile bez ikakve pomoći moderne farmacije prestanu toliko hvaliti i busati u prsa zbog svog čina. 

Evo što mama poručuje: 

1. Prestanite to nazivati prirodnim porodom jer je svaki, baš svaki porod - prirodan. Bio on hitan carski ili porod bez epiduralne - porod je porod, što znači da je prirodan, pa ako baš toliko želite naglasiti što ste sve izdržale, zovite svoj porod - porod bez medikamenata. 

2. To je isključivo stvar izbora žene. Svatko ima svoje razloge zašto na porodu želi uzeti nešto za ublažavanje boli, ili zašto to ne želi. No to u konačnici uopće ne mora na kraju ispasti tako. Žene koje su izričito željele roditi bez ikakve pomoći lijekova i na koncu tako i rode, vjerojatno za vrijeme poroda nisu osjećale baš tako neizdrživu bol. 

Moja je priča primjerice takva da sam prvo dijete željela roditi bez ikakvih lijekova i to samo zato što je i moja majka mene rodila tako te se cijeli život hvalila tom činjenicom. No moj je slučaj bio takav da su mi uslijed poroda rekli kako od toga ipak neće biti ništa te da zbog komplikacija moram na hitan carski rez. Zato sam i tada željela primiti što manje lijekova. Izbor je tako pao na spinalnu, nakon koje sam, u želji da trošim što manje lijekova, dobila lijekova na šake. Što od samog carskog reza, a što zbog užasnih glavobolja koje sam "naslijedila" od spinalne anestezije, tako sam još danima nakon poroda konzumirala više lijekova nego hrane. 

To je nešto što nikako nisam željela doživjeti i drugi put pa, kada je drugi porod krenuo lakše, s manje bolnim trudovima nego na prvom, pomislila sam - to je to - konačno ću i ja roditi bez ikakvog lijeka. No kada je pravi porod krenuo, toliko sam požalila zbog odbijanja epiduralne da vam to ne mogu ni objasniti. Znam samo da su se baš sve sestre sjatile u moj boks pogledati tko to toliko viče i psuje. 

3. Čemu toliko nagovaranje na epiduralnu? Čini se da baš svaka žena koja je rodila smatra da je upravo ona mjerodavna davati vam savjete, jer eto - valjda ona zna. No činjenica je da zaista nijedna druga žena osim vas ne može znati što je doista najbolje. Ako se bojite boli i imate nizak prag boli, tko vam uopće smije spomenuti da ćete biti manje mama samo zato što ste tražili epiduralnu? 

4. Prestanite više porod poistovjećivati s mazohizmom.  Žene jesu stvorene za rađanje, ali nitko od nijedne žene ne očekuje da će roditi, šutjeti, trpjeti i na koncu reći: "Nije to ništa što jedna žena ne može istrpjeti." Zapamtite, niti smo sve iste niti itko očekuje baš toliku mazohističku posvećenost ideji majčinstva. 

5. Nismo hipijevke ako ne tražimo lijekove. Nekako se uvriježilo da samo super mame koje žive zdravo, naginju feminizmu, vježbaju jogu, planiraju porod kod kuće... ne traže lijekove.

To je daleko od istine jer se takve žene možda samo malo glasnije time hvale. Toliko je skroz običnih žena koje žive skroz običnim životom, a koje na porodu ne traže ništa. Ne zato da se nekome dokažu, već zato što smatraju da to mogu. Ništa neobično. 

6. Ako stvarno želite roditi bez ičega, razmislite barem o douli. Douli koja će s vama na stručan i iskustven način prolaziti kroz porod ili barem neka druga osoba od povjerenja koja će vam znati u svakom trenutku pomoći. Planirati prvi porod bez lijekova i ovakve stručne prijateljske pomoći baš i nije najpametnija ideja. Naravno, bezbroj je situacija u kojima su žene rodile baš tako i na ništa se na koncu nisu mogle požaliti, ali svejedno - bolje je imati nekoga tko će vam doslovno čuvati leđa, masirati vas, tješiti vas, bodriti vas.

7. Znajte što želite i zauzmite se za to! Znate li što ekstremna bol čini našem razumu? Čini nas nerazumnim, i zato je iznimno važno zaista se dobro pripremiti za porod na kojem ne želite ništa i to zato što se, kada je porod u pitanju, stvari mogu zakomplicirati i preokrenuti u minuti. Zato je jako važno da prije samog poroda, baš kao i za vrijeme rađanja, zauzimate svoj stav, budete glasne i jasne u svojim nastojanjima da vaš porod prođe barem približno slično vašim planovima. 

8. Ako baš želite bez lijekova, ne dajte da vas obeshrabre. Priče tipa: "Pa ti ne znaš što govoriš. Porod je neizdrživ bez epiduralne. Nema šanse da to izdržiš sama..." možda vas ne bi trebale obeshrabriti, ali ipak, ako još niste rađale, promislite malo bolje o svojim planovima. Naravno, niste blesave, znate da boli, ali ako niste iskusile tu bol, onda je ipak veća istina da zapravo ne znate što vas čeka. Lijepo je biti bezbrižan, ali je dobro imati i plan B za slučaj da plan A ipak ne možete izdržati. 

9. Jer to, oh, stvarno boli k'o sam vrag! Ja mislim da sve žene zapravo žele osjetiti kako je to roditi vaginalno, bez ikakvih ublaživača boli, ali vjerujte, to je bol koja jednostavno nije za svakoga. I nemojte odmah reći kako su naše bake... i one su imale svoje painkillere i ne očekuju da se sada prave heroji pred vama. Ako želite osjetiti noćnu moru, bolove koje vas kidaju do nesvjestice, osjećaj kao da vam netko pilom pokušava iznutra izići kroz uske prolaze zapaljene užarenom lavom, dok vam drvosječa lupa sjekirom po kičmi... samo izvolite. Vi to možete, ali je pitanje, želite li? 

10. Odmor nakon poroda bit će vam nagrada kao da ste upravo istrčali maraton bez priprema. Bit ćete presretne, umorne, ali u euforiji kakvu nikada do tada niste doživjeli. No, upravo takav osjećaj doživjet će svaka žena koja rodi vaginalnim putem, koliko god dugo rađala i koliko god lijekova primila.