Foto: Privatne fotografije, Ilustracija Index

PUTUJEM. To najčešće znači da sam u Puli i da sam s Lukom. U posljednjih godinu dana mnogo se toga promijenilo. Što zbog razvoda, što zbog poslovnih obaveza s njim sam bio puno manje nego što bih bio (i želio) da situacija nije takva kakva jest. Na sreću, zbog prirode svog posla gdje sam s
âm sebi šef, mogu si dopustiti luksuz da određujem svoje radno vrijeme i mjesto rada. I zato u ovom tekstu neću pisati o temi koju sam zamislio. Planovi, uostalom, i postoje da se mijenjaju, zar ne?

Razvod i dogovaranje roditelja

Prečesto čujemo priče o razvodima koji završavaju najgore moguće za dijete – roditeljima koji ne razgovaraju. Niti jedan razvod nije lijep, ali ono što svatko od nas može i mora učiniti je staviti dijete na prvo mjesto. Vjerojatno mislite da se to podrazumjeva samo po sebi, no koliko ste puta čuli priče o razvedenim prijateljima ili poznanicima koji nisu uspjeli prevazići međusobne probleme pa se nastavljaju “prepucavati” preko djece.

Djeca to ne zaslužuju. U svemu što radim pokušavam biti uzor svome djetetu. Naučiti ga da nema ljutnje. Naučiti ga kako da bude bolja osoba. Kako da ne počini greške koje smo mi stariji (ne nužno i pametniji) počinili, svjesno ili nesvjesno. To na neki način može biti i snaga koja će vas tjerati naprijed. Razvod je ipak finalni čin i nevezano što ponekad čujemo i priče sa sretnim završetkom, happy end je najčešće rezerviran za holivudske filmove. Razvod pak više podsjeća na francuski art film – bolno je realan.

Ono što svakako preporučam je da se sa svojom bivšom suprugom (ili bivšim suprugom) dogovarate oko stvari koje su najvažnije za dijete. To ne znači da morate razgovarati o sebi, ponašati se kao da ste još uvijek zajedno. Ali važno je da znate kako vam je dijete, pogotovo zato što niste s njim koliko biste bili da ste još u vezi. Uvijek sam smatrao (a smatram i dalje) da razvod nije nešto najgore što se može dogoditi. Puno je gore biti u vezi koja je loša za obje strane jer to znači da će na kraju biti loša i za dijete. Bez obzira jeste li se na razvod odlučili zbog međusobnog neslaganja, nedostatka ljubavi ili ste se jednostavno udaljili jedno od drugog, ništa od toga nije razlog, a još manje isprika da zanemarite svoje dijete.

Dogovarajte se o svemu. Koliko često ćete ga viđati. Hoćete li ovaj predivan dan kada ne pada kiša provesti u šumi ili u parku. Nemojte zabranjivati drugom roditelju da viđa dijete samo zato što vam je sud dao za pravo. To je najgore što možete napraviti jer ćete time samo stvoriti otpor druge strane što će, opet, rezultirati time da vam vrati “istom mjerom”, najčešće preko djeteta.

Niti jedan od roditelja ne bi smio govoriti ružno o drugom roditelju. Iako to ponekad zvuči utopijski, probajte biti bolja osoba, radije nego da se prepustite tome da djetetu govorite ružno o ocu ili majci. Zar zaista želite izgubiti dragocjeno vrijeme koje ste mogli provesti sa kćerkom ili sinom, samo zbog toga što vam je bivša/bivši totalni kreten? Zapitate li se možda jeste li onda i vi kreten jer ste bili u vezi s tom osobom? Ništa nije crno–bijelo. Cijeli je svijet obojan nijansama sive i probajte razumjeti i drugu stranu. Uostalom, ja sam uvijek za razgovor, prije nego za borbu. Možda idealistički, vjerojatno ćete reći da “druga strana to ne zaslužuje” ali jedini koji to ne zaslužuju su vaša djeca.

Najsretniji dan

I tako dolazimo do današnje priče. Dan koji je počeo lijepo, pa je zatim dobio nagli (poslom uvjetovani) zaokret, da bi završio na najljepši mogući način. Djeca su zaista najbolje što možete napraviti u životu. Njihova energija, smijeh, sreća, veselje – nemate li djecu zasigurno ste čuli priče vaših prijatelja o tome kako djeca djeluju na njih. No dok nemate vlastitu djecu ne možete biti svjesni istinitosti tih riječi.

Buđenje, kao i uvijek s Lukom – naravno da se probudi prvi i da me počne gnjaviti sa prvim zrakama sunca. No opet, njegov pospani osmjeh i zagrljaj uvijek me u trenu razbude. Doručak – na koji se uvijek sâm pozove, postaje naš mali jutarnji ritual. Odabir što ćemo jesti – u pravilu se dogovaramo (iako on još uvijek samo pokazuje prstom i maše glavom). Nekada on dobije ono što želi, nekada ja kažem što ćemo jesti. Spremanje i odlazak na posao.

Posao kao takav u posljednje je vrijeme prilično stresan. Odgovaranje na emailove, sastanci, kreativa, vođenje firme. Ne nužno tim redoslijedom. Nakon nekoliko sastanaka i kratke kave s kumom i bratom (i rasprave o igrama 90-tih), koristim priliku da se ja i Luka idemo prošetati. Predivno je vrijeme, zašto to ne iskoristiti? Ali sada ću vas pitati – ako ste posvađani sa bivšom/bivšim, hoće li vam se javiti jer zna da biste rado vidjeli dijete i proveli malo vremena s njim? I ne zaboravite – razvedeni roditelj s kojim nije dijete, u pravilu ga vidi manje nego što bi htio – zato su ovakvi trenuci važni (i iskoristite ih!).

Šetnja počinje uobičajeno, mahanje mami i slanje poljubaca. A onda kreće ludnica. Skačemo, isprobavamo nove stvari. Hodamo po zidiću, zaobilazimo prepreke. Možda se ne čini kao velika stvar, ali Luki i meni je danas bilo prvi put da smo radili neke stvari. Za neke je igre on još uvijek premali, pa idemo polako, tempom kojeg on odredi. Igrali smo se u prirodi kao nikad prije. Trenuci za pamćenje. Nakon sat i pol, već se počelo mračiti i bilo je vrijeme da idemo dalje. Prvo posjet rodbini (jer imamo vremena, ne žuri nam se, sjećate se – planovi su tu da se mijenjaju), a onda odlazak kući na kupanje i spavanje.

A onda se dogodilo ono najvažnije.

Luka je naučen spavati u velikom krevetu. Nije stvar niti u tome da smo ga to posebno učili, već je jednostavno tako ljepše spavao po noći (bez buđenja, a znate kako je to kada vam dijete spava noću). Međutim, danas je sam legao u svoj krevet (u koji ga najčešće prebacimo nakon što zaspi) i kao veliki dečko pokrio se, legao i zaspao.

Danas sam najsretniji otac na svijetu. Bez obzira na situaciju, na probleme, na posao – Luka mi je pokazao koliko mu znače naši zajednički trenuci. Njegovo trčanje, njegovo veselje, njegov osmijeh. A sve što sam ja napravio je da sam mu pokazao kako da kao veliki dečko legne u krevet. Pokrio ga. Poljubio za laku noć – i zatvorio svjetlo. Luka je još malo pričao (jako voli pričati), a onda je zaspao.

I zato je važno biti pozitivan. Probati probleme rješavati mirno, bez uzrujavanja. Probati razumjeti druge i dati sve od sebe da budemo bolji. I da druge naučimo da budu bolji. Ništa ne uzimati zdravo za gotovo. Jer i dan koji vam se čini “lošim”, s djecom može ispasti najbolji dan u životu.

Blog Emanuela Blagonića pratite ovdje.