Foto: Privatna fotografija, Ilustracija Index

PA NARAVNO da trebaju, koje glupo pitanje! :) Ja sam prisustvovao porodu i prerezao sam pupčanu vrpcu. Osobno, to mi je jedno od ljepših uspomena koje imam. Čuti uživo njegov prvi plač, vidjeti ga uživo nakon što 9 mjeseci strepiš, svaki dan, hoće li sve biti u redu – neprocjenjivo.

Ok, ovaj članak baš i ne spada u kategoriju “tabu” ali bilo mi je fora izmisliti novu “opaku” kategoriju tako da… S druge strane, u posljednje vrijeme (zadnjih nekoliko godina) sve je više muškaraca koji se odlučuju biti uz svoje supruge/cure pa odluče prisustvovati porodu. Je li to problem?

Sjećam se iščekivanja kada će se Luka roditi, termin je kasnio nekoliko dana, a ja sam svaki od tih sedam dugih dana razmišljao – “danas možda?”. Teško vam mogu dočarati to iščekivanje, mi iz Pule, žena u bolnici u Rijeci, ja spavam po hotelima u Opatiji. Zapravo, najgore je bilo jednom kada sam dobio sobu gdje je signal za mobitel bio očajan – poludio sam.

Iz tog razdoblja zapravo se najviše sjećam nekih smiješnih situacija. Tako sam primjerice jedno jutro uhvatio “zeleni val” od Opatije do Rijeke – sve zeleni semafori. Ili, kada sam bio kod žene u posjeti, a već je počela imati trudove, oboje smo imali osjećaj da će brzo u rađaonicu. A poslije posjeta odem nešto pojesti, onako na brzinu – naručim tost i taman dok se tost pripremao dobio poziv da je porod krenuo. Curama u fast foodu nisam niti rekao gdje idem, samo sam pobjegao – da mi je bilo vidjeti njihovo iznenađenje kada nitko nije pojeo taj tost koji je ionako već bio plaćen :)).

Meni osobno, prisustvovanje porodu mog djeteta bilo je jedno predivno i nezaboravno iskustvo. Da, ima krvi. Da, može vam pozliti (meni nije). Da, može dugo trajati (kod nas je sve bilo gotovo za 20 minuta). Ali ajmo na trenutak pogledati koje su to prednosti.

5 “zašto” će vam biti žao ako ne prisustvujete porodu:

1. Nezaboravan trenutak – hej, ovo vam neću posebno objašnjavati. Prisustvovali ste rođenju svog sina/kćeri – bolje od toga jednostavno ne ide. Ako ste bili dovoljno hrabri, ako je porod prošao u redu i bili ste pri svjesti kada je vaše dijete prvi put zaplakalo, moguće je da ste i prerezali pupčanu vrpcu. To ne znači da ćete ju spremiti za uspomenu ;) ali to je ono što čine odrasli ljudi – bravo!

2. Biti ćete podrška – nisam upoznao muškarca za kojeg mislim da bi bio spreman proći ono što prolaze žene tijekom poroda. Ima i onih kojima će pozliti pri samoj pomisli na tu vrstu (i pogotovo trajanje) bolova. Zar stvarno nećete biti tu za osobu koju volite?

3. Pomažete koliko možete – ovo se nadovezuje na prethodni razlog. Za vrijeme poroda dobro je imati nekoga tko će biti tu da daje jednostavne i naizgled glupe savjete poput “diši duboko” ili “tiskaj”. Neću vam govoriti koliko je porod težak za žene, samo ću reći da trebate biti pametni i šutiti kada se to od vas traži odnosno pričati kada se to od vas očekuje. S vremena na vrijeme dodati ćete bocu vode ili razgovarati s medicinskom sestrom ili doktorom/doktoricom koja vodi porod, slušati njihove upute i razgovarati s boljom polovicom.

4. Držite stvari pod kontrolom – ne znam i ne mogu tvrditi kako se žene osjećaju za vrijeme poroda. Ali ako vam kažu da bi željele da ste s njima – učinite to. No opet, ako planirate biti “drama queen”, plakati, ako se bojite pogleda na krv i ako vas boli kada nju boli – recite joj to na vrijeme i ostanite u čekaonici. Držanje stvari pod kontrolom znači i razgovor s doktorom, odgovaranje na pitanja doktora i općenito voditi računa da sve za vrijeme i odmah nakon poroda prolazi u najboljem redu. Ukoliko ste jedan od onih parova koji su planirali sačuvati matične stanice, a porod ne obavljate u rodilištu koje ujedo i sprema matične stanice, možda ćete morati sjesti u auto i odvesti matične stanice u za to predviđenu ustanovu. Imate li sve pod kontrolom?

5. Brže prolazi vrijeme– možda je ovo glupi razlog, ali ima poroda koji mogu trajati satima. Zar nije bolje biti u središu događaja nego u čekaonici gristi nokte i nervozno iščekivati bilo kakvu vijest? S druge strane, i vašoj će boljoj polovici vjerojatno biti lakše kada pored sebe ima lice koje poznaje.

I evo dokaza (slike odmah nakon poroda gdje je sve prošlo u redu) da ovo što pričam nisu samo gluposti već da pričam iz vlastitog iskustva. :)

Blog Emanuela Blagonića pratite ovdje.