ŽELJA mnogih roditelja je da njihova djeca uvijek budu iskrena prema njima. Najbolji način na koji roditelji mogu potaknuti iskrenost kod djece jest vlastitim primjerom, u kojem sami svojim djelima i ponašanjem pokazuju iskrenost, koju onda usađuju svojoj djeci.

Međutim, postoji nekoliko načina na koje možete potaknuti iskrenost kod djece. Stručnjaci za roditeljstvo su za The Times of India otkrili koje su to metode koje možete isprobati. 

Sve kreće od ponašanja kod kuće

Iskrenost je jedna od najvažnijih osobina koju možete naučiti djecu, ali stvaranje okruženja u kojem je iskrenost neprestana, zahtijeva trud. Djeca su prirodni promatrači i uče više iz onoga što vide i osjećaju kod kuće, nego iz onoga što im se govori. Ako određena ponašanja ili navike u obitelji proturječe vrijednostima koje pokušavate prenijeti, to može stvoriti zbunjenost i strah, čineći dijete nesklonim istini.

Kada discipliniraju djecu, svojim ponašanjem ne izazivaju strah

Strah može biti moćno sredstvo, ali kada se koristi za provođenje discipline, posljedice su obično negativne. Ako dijete povezuje iskrenost s kaznom, skrivanje istine postaje njegov način izbjegavanja posljedica, prenosi The Times of India. Prijetnje, vikanje ili fizičko kažnjavanje naučit će dijete da se boji reakcije roditelja, umjesto da shvati vrijednost iskrenosti.

Umjesto da ih plašite, potrudite se da se dijete osjeća dobro dok preuzima odgovornost za vlastite pogreške. Na primjer, ako dijete nešto razbije, izbjegnite burne reakcije. Objasnite što se dogodilo, zašto je došlo do problema i kako to može izbjeći u budućnosti. Tako ćete strah zamijeniti konstruktivnim razgovorom. Pokažite im da iskrenost uvijek nadmašuje laganje.

Ne postavljaju previsoke standarde i ne očekuju savršenstvo

Postavljanje nerealno visokih očekivanja može natjerati djecu da lažu kako bi ih ispunila. Kada djeca osjećaju da moraju uvijek biti najbolja, bilo u školi, sportu ili ponašanju, mogu pribjeći neiskrenosti kako bi izbjegla razočaranje roditelja. Na primjer, mogu tvrditi da su završili zadaću ili postigli bolje rezultate nego što zapravo jesu.

Zdraviji pristup je poticati trud i napredak, a ne savršenstvo. Pohvalite njihov rad i upornost, čak i kada rezultat nije onakav kakav ste priželjkivali. Dajte im do znanja da su pogreške dio učenja i rasta. Ovakva otvorenost gradi povjerenje i uvjerava ih da iskrenost neće umanjiti ljubav ili podršku koju im pružate.

Ne narušavaju privatnost djece

Djeca, baš poput odraslih, trebaju imati vlastitu privatnost i osjećaj autonomije. Kada roditelji pretjerano nadziru aktivnosti svoje djece, pregledavaju njihove stvari ili ih ispituju o svakom detalju njihova života, djeca se mogu osjećati nepovjerljivo. U takvom okruženju djeca mogu skrivati stvari ili lagati kako bi zaštitila svoju neovisnost.

Poštivanje granica djeteta ne znači da im dajete potpunu slobodu, radi se o ravnoteži između nadzora i povjerenja. Dopustite im da sami podijele informacije i potičite otvorene razgovore, umjesto da ih sve ispitujete. 

Ne pokazuju licemjerje i neiskrenost u obitelji

Djeca pažljivo promatraju ponašanje roditelja i često ga oponašaju. Ako vide da njihovi roditelji lažu, bilo kroz sitne laži poput "Reci im da nisam kod kuće" ili "Zaboravio/la sam", a nisu, ili kroz neke veće laži, mogu zaključiti da je neiskrenost prihvatljiva ili nužna u određenim situacijama.

Kako biste potaknuli iskrenost, postupajte u skladu s onim što govorite. Priznajte kada pogriješite i budite transparentni s djecom. Na primjer, ako prekršite obećanje, objasnite zašto i ispričajte se. Pokazivanje ranjivosti uči djecu da iskrenost nije savršenstvo, već autentičnost i odgovornost, prenosi The Times of India.

Ne odbacuju važnost osjećaja svoje djece

Ako djeca osjete da njihovi osjećaji ili misli nisu cijenjeni ili poštovani, mogu postati suzdržana i nevoljna otvoreno govoriti o svojim istinskim osjećajima. Izjave poput: "Ne budi smiješan", "Pretjeruješ" ili "Prestani plakati" umanjuju njihova iskustva, zbog čega se mogu osjećati kao da ih nitko ne shvaća.

Posljedično, mogli bi skrivati svoje osjećaje ili izmišljati priče kako bi privukli pažnju ili izbjegli osudu. Stvorite podržavajuće okruženje aktivnim slušanjem i priznavanjem njihovih osjećaja, čak i ako ih ne razumijete u potpunosti ili se ne slažete s njima. Kada se djeca osjećaju shvaćenima, sklonija su iskreno dijeliti svoja iskustva.