"DRAGE "mame", na pisanje me potakla tema vezana uz rođendanski poklon koja je u zadnje vrijeme aktualna. Prvo da se predstavim, moje ime je Željka i majka sam jednog šestogodišnjaka. Polaznica sam edukacije iz kreativne komunikacije kroz osobni rast i razvoj (gestalt psihologija) te sam razmjerno s novim saznanjima došla do jednog zaključka kojeg želim podijeliti s vama, drage mame.", napisala na je mama Željka, a njene poruke prenosimo u cijelosti. 
 

"Ono sto ne postoji kod nas je emocionalna pismenost, to nas ne uče u vrtiću, u školi, na poslu... toga nemamo. Zatvoreno smo društvo. No, da skratim priču. Prije mjesec dana moj je sin bio pozvan na jedan rođendan. Kupili smo Lego kockice i jednu lijepu bočicu. Kada je sin došao doma rekao mi je: mama, XY mi je rekao da sam mu premalo kupio, da je poklon glup i to pred svima. Saslušala sam ga do kraja, bilo ga je sram, bio je tužan... a kad je završio, rekla sam mu: znaš, napravili smo zapravo super stvar za XY. To je super za XY jer se vrlo rano susreo s očekivanjima. Vidiš, očekivanja su ti totalna glupost jer je očito da je XY očekivao nešto veliko ili nešto drugo, ali ni ti ni ja ne možemo promijeniti njegovo mišljenje o očekivanjima. Jednostavno, ni ti ni ja nismo odgovorni za tuđa mišljenja, osjećaje... U redu je da si tužan, ali to je zapravo problem XY i njegovih roditelja. Ne možeš biti odgovaran za to.  Svak je odgovoran za svoje emocije. Super je da se to dogodilo i da si se već u ranoj dobi susreo s tim jer što ćeš biti stariji, možda će toga biti još, ali najvažnije je da se u buduće znaš od toga "obraniti". Da znaš da to nema veze s tobom.
 

Ne bih ulazila "tko je kriv" od mame koja je kupila poklon ili mame koja nije primila poklon. Obje su u pravu. Tako su ih odgajali. Mi obično tražimo krivca i tada ga razapnemo na križ. Naravno da je djevojčica bila tužna, ali u redu je biti i tužan i ljut. No, isto tako to je i u našem društvu zabranjeno. U redu je kada se smijemo, ali tuga i ljutnja su zabranjene. Što je potpuno krivo jer sve su to normalne emocije. Niti će mama kojoj je poklon vraćen promijeniti drugu mamu, a niti obratno. No, isto tako, svak treba odabrati da želi raditi na sebi jer se na to nikoga ne može prisiliti."

 

Jer da je zadržala poklon i proslijedila ga možda nekom drugom, ako njima baš ne paše, ničiji osjećaji ne bi bili povrijeđeni. Ni prvi ni zadnji put da bi se nešto tako dogodilo. A djevojčice, ni jedna ni druga, ne bi prošle kroz sve te frustracije kroz koje su prošle. 

 

"Ja, eto, pokušavam "educirati", nastavila je naša čitateljica, "odnosno prenijeti svoja iskustva koja sam naučila. Nažalost, takve stvari ne nalaze razumijevanje za objavljivanje... još smo zatvoreno društvo. Pokušavam raditi i takve  radionice za djecu, jer smatram da je jako važno da djeca nauče ne patiti radi tuđih osjećaja za koje oni, realno, uopće nisu krivi. Mislim, to i mi odrasli radimo jer se ne može često tome othrvati. Zato je važno djecu učiti da izbace tugu, ljutnju... emocije, da im ne dozvole da tako loše utječu na njih.  

Nažalost ni nas roditelje nitko nije tome učio, toga nema u knjigama, ali lakše je kada to čovjek shvati sam."
 

Tako je odluka jedne mame da vrati poklon, a koja sada prijeti tužbama svima koji su komentirali njen slučaj, otvorila jednu važnu temu koja je očito zapalila cijelu naciju. 
 

Na koncu, sasvim je nevažno koji su bili njeni povodi i namjere, čak i to hoće li se takvi slučajevi ponavljati u nekog drugom gradu i na nekom drugom rođendanu jer na to nitko ne može utjecati osim takvih roditelja samih. Važno je znati samo kako djecu zaštiti od toga. Jer to je dječji rođendan i dječja je sreća u pitanju. 
 

I nije to nažalost jedina tema koja se prelama na leđima djece, a da ona na to nisu spremna, jer nisu naučena.