Foto: Getty Images

ŽENA uopće nije ni bila na koncertu, ali se našla u blizini i pokazala da dobri ljudi i dalje žive među nama. Okupila je 50-ero djece koji su ovu paniku morali proći bez svojih roditelja i tako postala ne samo njihova heroina već i heroina kojoj će njihovi roditelji zahvaljivati dok su živi. 

Paula Robinson i njen suprug te su kobne večeri čekali vlak na stanici u neposrednoj blizini Manchesterske Evening News Arene kada su čuli odjeke bombi i automatski primijetili komešanje oko arene. Dok su drugi ljudi pokušavali pobjeći, primijetila je skupine mladih cura kako trče u panici ne znajući kud će. Paula se odmah sabrala i potrčala prema njima gdje ih je pokušala zadržati na mjestu ne bi li što više djece okupila oko sebe. Potom ih je sve odvela u prvi hotel na koji je naišla, hotel Holiday Inn i ubrzo je na društvenim mrežama objavila informaciju kako bi roditelji znali gdje se jedan dio djece nalazi. ostavila je svoj broj i ubrzo nakon toga prvi su roditelji počeli stizati, zahvalni što se netko u međuvremenu pobrinuo za njihovu djecu. 

Tako je ova gospođa postala heroj dana za mnoge roditelje kojima je prva pomisao bila - gdje je moje dijete sada, je li na sigurnom, jesu li se uspjeli skloniti izvan opasnosti i tko ih sada tješi. 

Sve je to napravila ova hrabra žena, no ona sama stvarno ne želi da je itko naziva herojem.

"Napravila sam samo ono što mi je moj instinkt rekao - ta su djeca u tom trenutku trebala bilo koga tko će ih samo okupiti, umiriti i odvesti na mjesto gdje će ih njihovi roditelji moći naći. Ništa više. Nisam napravila ništa više što ne bi napravio svaki normalan čovjek u ovakvoj situaciji.", rekla je naknadno za magazin Rolling Stone, no roditelji koji su umalo izgubili svoju djecu ne slažu se baš s njom. Nismo nažalost bili sa svojom djecom na licu događaja, ali srećom što je baš ovakva osoba naišla i pomogla im, jer iako svi kažu - normalno da je to učinila, ne možemo se ne zapitati zašto na isti način nisu okupljena i druga djeca i mladi - očito je da ovakvih osoba ipak nema baš puno jer su mnogi stariji i odgovorniji, kao i slučajni prolaznici, bježali i spašavali vlastitu glavu da se nisu pritom ni sjetili da sva ta djeca u tom odvratnom kaosu trebaju biti zbrinuta sve dok se dokopaju sigurnosti svojih domova i svojih roditelja.  

Stvarno svaka čast ovoj ženi. Htjela ona da je zovu heroinom ili ne, nije ni važno, jer ovih 50-ero djece i svi njihovi roditelji nikada neće zaboraviti njen krajnje nesebičan čin. 

A to je hrabrost - misliti i na druge u situaciji u kojima vam prijeti životna opasnost.