U POSLJEDNJE vrijeme dosta čitamo i čujemo o tome kako briga oko kućanstva često zna oduzeti previše vremena koje bi mame mogle posvetiti svojoj djeci, pa tako sve više žena pronalazi izgovore i opravdava kaos u kući time što jednostavno ne stigne i brinuti i brinuti o čistoći zajedničkog doma. 
 

Neuredna kuća u jednu je ruku postala čak i sinonim za sretnu obitelj, a količina prašine jednaka je količini ljubavi koju djeca dobivaju onda kada bi mama trebala čistiti kuću. 

 

I znate što - urednost/neurednost nečijeg doma zapravo uopće ne bi trebala biti tema nikakve rasprave, niti bi se neurednost mogla uspoređivati s ljubavlju. Jedno s drugim nema baš nikakve veze. 

 

A da nismo društvo koje najviše od svega voli baciti kritiku na sve o čemu se raspravlja, ta bi tema mogla biti samo nečija privatna misao. No, ovako je jako zabavno čuti onu drugu stranu - stranu majke koja se ne libi reći da je prava čistunka i da to zaista ne znači da je ona loša majka. "Ja samo volim da mi sve bude po špagi i ako usisavam cijelu kuću svaki dan, ne znači da nemam vremena za svoju djecu niti da su ona nesretna i zanemarena. To što ne dozvoljavam da izađemo iz kuće bez da su djeca prije toga pospremila sve svoje igračke ili to što su moji klinci već navikli na zvuk usisavača - ne znači da se moja djeca ne igraju,  da ne stvaraju lijepe uspomene svaki dan, da nisu pametni i znatiželjni i što je još važnije - to ne znači da ja nisam zabavna mama!", tim je riječima opisala sebe Erin Parsons, jedna sasvim obična majka. 

 

Da se razumijemo. Nisam ja savršena.  Niti moja obitelj, a ni moj dom. I nisam baš uvijek jako zabavna. Ali sam uvijek dobra mama. Svi mi imamo neke različite stavove o životu, obitelji, odgoju, roditeljstvu. Svi se mi po nečemu razlikujemo, ali mjeriti količinu sreće s načinom našeg života, pronalaziti uzroke sreće u našim stavovima o nečem trećem, to zaista nema logike. 

Sreća je prvenstveno stvar jedne osobe. Hoće li netko biti sretniji ako danas ne mora mrdnuti kod kuće jer voli, i navikao je na nered, to je njihova stvar, ali nije stvar njihove sreće. Usrećit će ih vjerojatno nešto drugo. 
 

Kada smo mi mame u pitanju i nas će usrećiti nešto drugo, a to što smo određenu količinu svog vremena utrošili u kuću koja nam blista, to nije stvar sreće, to je stvar da mi to tako volimo i da nam nije teško učiniti to što činimo svakodnevno. A kako bi moj djed rekao - Kada mama nije sretna i zadovoljna, nitko nije sretan i zadovoljan. Zato ja mislim da su moja djeca, skupa sa mnom, itekako sretna i zadovoljna djeca. Ja sam zadovoljna kada je sve na svom mjestu jer se tada mogu posvetiti važnim stvarima u mom životu. 


 

To što sam ja tako organizirana i što od svoje djece očekujem isto i učim ih tome od prvog dana - to zaista ne znači da ću svoju djecu ignorirati i zapostavljati samo zato da bi u jednom danu treći put izribala wc školjku. Ali da ću je, kada se ukaže potreba, propisno izribati - to hoću, ne zato što sam sretna samo kada ribam već zato da bi mogla biti sretna jer je izribana. A to je velika razlika. 

 

Kada uđem u kuću znajući da me tamo čeka čist i uredan dom mom zadovoljstvu nema kraja! I to prvo osjete moja djeca jer kada je sve na svom mjestu, a bakterijama ni traga spremni smo na svakodnevni nered koji radimo dok se igramo. 

 

Mislite li ste da na to nisam spremna? Oh kako ste u krivu! Kada smo u igri ne biramo sredstva i to najčešće znači da je pod prekriven stotinama Lego kockica, da su sinovljevi autići sparkirani u svakom dijelu stana, jedan stol umrljan bojom, drugi šljokicama, barbikama i ljepilom koje se više ne da skinuti. I nema veze - jer se igramo i uživamo, a prije spavanja, kao i svaku večer do sada, zajedno spremimo nered kako bi mogli zaspati sretni i zadovoljni. 

 

Ali ne tvrdim da sam zbog toga sretnija ili nesretnija od svih onih ležernih mama koje u neredu nisu ni sretne ni sretne - nered je samo nešto što možemo ili ne može podnijeti - ne onda kada se bavimo djecom već onda kada ih nema, kada spavaju, kada se igraju sami. To je vrijeme kada svoje zadovoljstvo mogu mjeriti stupnjem urednosti svog doma i srcem punim dotadašnje igre i druženja s djecom. 

 

Kakav će tko biti to prvenstveno ovisi o nama samima. Ja sam takva od kada znam za sebe, a hoće li moja djeca biti na mene, onda kada budu imali svoje domove i svoju djecu, kada više ne budu spremali za sobom jer tako sada radi njihova majka - tada će oni naći svoje zadovoljstvo u svom stilu života. Zadovoljstvo - da, jer sreću će naći u neki drugim, važnijim stvarima. Za mene to su moja djeca i mogućnost da svaki dan napravimo i složimo nered. I za jedno i za drugo uvijek ću imati volje i snage. 

 

A ako još koji put čujem frazu - imaš li ti, pored tolikog čišćenja uopće vremena za sebe i za svoju djecu, jedino što mogu jest pitati: Mislite li da su vaša sretnija od moje samo zato što su im se rukice zalijepile za ljepljiv pod ili su pišom dotakli prljavu wc školjku? 

 

Količina ljubavi ne mjeri se količinom prljavog rublja niti se količina dragocjenih uspomena mjeri s prepunim ladicama smeća. 

 

Zato drage majke - uredne ili neuredne, nije ni važno, dok god vi i vaša djeca živite svoje snove u sreći i o sreći.