Foto: Pinterest

NOJE bijete ina dikelsiju? Jeste li ikada vijdeli kob vašeg bijeteta ovavko pisaenj? Čita li deda umjesto beba?

Ukoliko se vaše dijete dosta muči s čitanjem - teško mu je povezivati slova s glasom, glas sa slogovima u riječima, često premješta slova pa pročita nekakvu skroz drugu riječ (vatra-trava), često pri pisanju mijenja grafički slična slova (beba-deda; dobar-bodar), dodaje nove slogove (majmunini), ima teškoće u praćenju brojčanih nizova, teškoće u slijedu smjera čitanja (lijevo-desno; gore-dolje), vraća se na već pročitani red ili skroz izbacuje neke riječi i redove pri čitanju?
Ima li problema s intonacijom i ritmom u čitanju, muči li se normalno pročitati upitne ili izjavne rečenice? Da li još uvijek jako dugo sriče uz tihi izgovor riječi pri čitanju?

Ako ste primijetili neki od ovih sindroma loših čitača trebali biste provjeriti ima li vaše dijete možda disleksiju!

Disleksija je sindrom specifičnih jezičnih poteškoća koja se javlja, odnosno otkriva s ranim početkom čitanja, odnosno škole kada djeca počinju sve više čitati i kada više ne možemo zanemariti pogreške pri slovkanju odnosno čitanju. Jer dijete bi sada već trebalo znati dobro pročitati ako ne cijele rečenice u komadu, onda barem riječ-po riječ.

O disleksiji se ne govori mnogo i postoji mnogo primjera da se ovaj problem kod djece ne prepozna odmah kao disleksija već ih se jako često praktički terorizira s ponavljanjem, tjeranjem da se skoncentrira, da vježba, da čita na glas pred cijelim razredom - i to od strane svih onih kojima bi trebalo biti najviše stalo do djeteta - mame, tate, učitelja.

Djecu koja imaju problema s čitanjem i pisanjem i kojima se taj problem ne smanjuje s redovnim vježbama u školi i onoga što ima za zadaću, jako često znaju trpati u koš s djecom sa specifičnim potrebama, šikanira ih se do te mjere kao da ne mogu uopće zapamtiti slova.  I logično, dijete osim toga što samo shvaća koliko mu je teško pročitati jednostavne rečenice, dodatno pati jer ga okolina sustavno požuruje, ispravlja, ismijava. Zato je iznimno važno prepoznati ovaj problem jer kao i kod svakog drugog problema, rješenje je bliže ukoliko se dijagnoza postavi ranije, a važno je znati da se disleksija pojavljuje u različitim oblicima i stupnjevima poteškoća pa bi stoga u nekim slučajevima blažih poremećaja oni mogli u potpunosti nestati ukoliko se djetetu posvetite na vrijeme. I znajte da dijagnoza disleksije ne znači da vaše dijete nije dovoljno pametno. Čak štoviše, znanstveno je dokazano da djeca s disleksijom često imaju natprosječnu inteligenciju, da su izrazito kreativna, samostalna u razmišljanju i donošenju stavova pa bi ih izrugivanje okoline moglo nagnati da se povuku u sebe i izgube samopouzdanje.  Takvoj se djeci nerijetko govori da su lijena, da nisu zainteresirana, da su čak i glupa jer ne mogu pročitati najjednostavnije riječi. A onda to više neće biti samo problem s čitanjem već problem s puno širim rasponom (socijalnih) poteškoća.  

Dakle, ukoliko vam učitelj/ica spomene sustavne probleme s čitanjem i pisanjem vašeg djeteta, zapravo ako sami primijetite koliko se muči sa zadaćom, potražite stručnu pomoć logopeda. Prije nego što se u "popravljanje" moraju uključiti defektolozi, psiholozi, psihijatri ...

Test za disleksiju

Logopedi imaju jedan vrlo jednostavan test kojima otkrivaju rane simptome disleksije, a koji ne moraju nužno biti povezani isključivo uz čitanje i pisanje - probajte, i ako na većinu pitanja odgovorite s DA, bilo bi pametno potražiti mišljenje stručnjaka.

Čini li vam se da ulaže previše truda u nešto što na kraju ne daje baš dobre rezultate?
Je li u nekim elementima izuzetno spretno, a u drugim strašno nespretno?
Često se ponaša kao glavni klaun u društvu, a vama se čini da je ustvari jako nesretno?
Čini li vam se da vas dijete uopće ne sluša lada govorite?
Čini li vam se da je dijete skroz nezainteresirano i odbija raditi bilo što?
Čini li vam se da mu se jako teško skoncentrirati?
Je li je zbunjeno u određivanju smjerova u prostoru?
Čini li vam se da vaše dijete često nešto zbunjuje, a da ne možete odrediti konkretan razlog za to?
Je li dijete nepostojano i nedovoljno uporno u radu?
Teško pamti kada mu se zada nekoliko zadataka?
Teško prepisuje zadane rečenice?
Čini li sustavne čudne greške u pisanju?
Teško savladava matematičke zadatke?
Uspješnije je u usmenom nego pismenom izražavanju?

Što ako?

Disleksija nije bolest - to su simptomi specifičnih poremaćaja kod čitanja i pisanja. Govor djeteta i općenito čovjeka koji ima disleksiju je sasvim normalan i na temelju njega nitko ne može zaključiti da osoba ima problema. A problemi se najčešće javljaju ukoliko osoba koja ima poteškoće ne nailazi na okruženje koje ga razumije. Zato defektolozi-logopedi apeliraju na učitelje, nastavnike, kasnije profesore, ukoliko u razredu imate dijete s ovakvim potrebama urazumite se! - takvo dijete nikada nemojte siliti da čita na glas pred svima, nikada im nemojte zadavati dodatne zadatke u vidu ponovnog prepisivanja, nemojte zahtijevati da piše urednije, dajte im malo više vremena da riješe svoje zadatke, i nemojte stalno ispravljati njihova naopako napisana slova - oni to jednostavno nikada neće do kraja ispraviti.

No ono što učitelji moraju, što bi bilo itekako poželjno, jest paziti da pišu veća slova na ploči, da takvo dijete "brane" od druge djece, da razred kao cjelinu uči na različitosti kako to malo ni krivo ni dužno dijete ne bi imalo problema.  Jer često, kažu stručnjaci, upravo zbog nerazumijevanja okoline takva djeca rano odustaju od daljnjeg školovanja, unatoč svojoj inteligenciji i ogromnim potencijalima.

Apel se naravno ne upućuje samo učiteljima već i roditeljima koji moraju inzistirati da učitelji svoju ulogu odrade kako treba!

Roditelji, ne dramatizirajte!

Kako kaže jedna zagrebačka logopedica, postoje roditelji koji unatoč upozorenju da disleksija nije "bolest" čiji se simptomi mogu izliječiti te unatoč preporukama nastavljaju gurati svoje dijete da se ispravlja, da piše urednije, da lektiru pročita u normalnom roku, da se potrudi, da pokuša, što dijete baca u još već očaj te ono s vremenom počinje gubiti povjerenje upravo u svoje roditelje.

Zato im nikada ne govorite da su lijeni, glupi, neuredni i neposlušni već im dajte više vremena, pomognite kada god zapnu, potičite da svoje poteškoće prigrle, a ne mrze, jer u konačnici - nisu sami! Mnogo ljudi pati od ovih poteškoća,  a zanimljivo je i to da zapravo svako dijete ima neke svoje specifične probleme. Disleksija nije jedinstvena kod svih ljudi, svatko se s nečim manje ili više muči, a to znači da će disleksično dijete koje odrasta u razumnoj sredini s vremenom lakše shvaćati s čim se jače, a s čim slabije muči. Pa će tako samo lakše prihvatiti ovaj problem.
Naime, unatoč tomu što se simptomi uvelike razlikuju od djeteta do djeteta (nekoga više muče slogovi, nekoga pojedina slova, nekoga brojke, nizovi ...) postoje dvije ugrubo nazvane grupe problema.  Zato je i "liječenje" isključivo individualno, na temelju različitih logopedskih vježbi prilagođenih dobi i specifičnom vidu problema.
U prvoj grupi su poteškoće u oblikovanju, pravilnosti i organiziranosti slova i rukopisa (naopaka slova), a u drugoj smetnje u samostalno sastavljanju teksta (pisanje diktata, opisa događaja odnosno pisanje teksta u bilo kojem obliku).
U drugoj su grupi smetnje u samostalnom sastavljanju teksta (sastavljanju priče, opisa događaja, odgovora na pitanja, pisanja dužeg teksta u lektiri ili referatu).

Ukoliko su vam ove činjenice pomogle da shvatite da to što vaše dijete ima značajne probleme s čitanjem i pisanjem, znajte da vaše dijete nije jedino. Prema podacima Hrvatske udruge za disleksiju čak 10 posto stanovništva ima ove simptome.

A kako smo već rekli da su disleksičari najčešće ljudi s natprosječnom inteligencijom, možemo li vas umiriti s činjenicom da je čak i veliki Albert Einstein imao velikih problema s čitanjem dok su neki drugi velikani svoje vještine usmjerili kao umjetnosti. O da, među njima su i veliki kreativci - Leonardo da Vinci, Pablo Picasso, Walt Disney, John Lennon i mnogi drugi.