DJEČJI psiholog često je prva stanica kada roditelji primijete problematično ponašanje kod svog djeteta, bilo da se radi o izrazitoj agresiji, lošem spavanju ili sličnim simptomima. Iako većina roditelja čeka ozbiljan problem prije nego što potraži stručnu pomoć, psihologinja Olesya Lupak upozorava da pravovremeno reagiranje može spriječiti daljnje komplikacije i olakšati djetetov razvoj.

"Roditelji često odgađaju posjet psihologu sve dok problemi ne postanu nepodnošljivi, slično kao što čekaju posjet stomatologu dok zubobolja ne postane neizdrživa. No, ignoriranje početnih znakova emocionalnih i psiholoških problema može dovesti do ozbiljnijih posljedica, što onda zahtijeva intervenciju psihijatra, psihoterapeuta ili neurologa", kaže Lupak.

Ipak, rad s djecom često je brži i jednostavniji nego s odraslima jer djeca lakše usvajaju promjene. Pravilnim vođenjem djeca mogu prirodno prerasti mnoge tjeskobe i nesigurnosti. Psihologinja Lupak naglašava da psiholog može pomoći ne samo u rješavanju problema, već i u pružanju smjernica za roditelje, primjerice, kako podržati dijete pri upisu u školu ili vrtić te kako izgraditi zdravu komunikaciju i postaviti granice u obitelji.

Kada se obratiti stručnjaku?

Postoji nekoliko tipičnih situacija koje mogu upućivati na potrebu za savjetovanjem s dječjim psihologom. Evo pet znakova da bi stručna pomoć mogla biti korisna.

1. Pojava tikova

Roditelji često misle da tikovi nisu razlog za zabrinutost, pogotovo ako se pojavljuju povremeno, primjerice, ljeti. Međutim, važno je znati da tikovi nisu samo nehotično treptanje ili trzanje mišića lica – mogu uključivati i druge tjelesne ili vokalne tikove, poput ponavljanja riječi ili fraza, kašljanja, imitacije zvukova ili trzanja tijelom.

Tikovi su često reakcija na psihološki stres ili nepovoljno okruženje, bilo kod kuće ili u školi. Na primjer, dolazak novog člana obitelji ili napeti odnosi među roditeljima mogu izazvati ove simptome. Ako se tikovi pojave, preporučljivo je konzultirati se s psihologom, jer oni mogu signalizirati dublji emocionalni sukob ili neurozu.

2. Nezdravi stav prema vlastitom tijelu i hrani

Adolescentice su posebno osjetljive na samopouzdanje povezano s izgledom, što može dovesti do nezdravih prehrambenih navika. Djeca koja se stalno važu, smatraju sebe "debelima" ili slijede stroge dijete, posebno su u riziku. U nekim slučajevima znak upozorenja može biti i odlazak u kupaonicu odmah nakon jela.

Ako se ovi simptomi ignoriraju, postoji mogućnost razvoja ozbiljnih poremećaja prehrane, poput anoreksije ili bulimije. Pravovremena podrška psihologa može pomoći djetetu da razvije zdrav odnos prema tijelu i prehrani.

3. Samoozljeđivanje

Samoozljeđivanje, poput namjernih posjekotina, modrica ili opeklina, može biti izraz djetetove emocionalne boli. Iako nije uvijek povezano s suicidalnim mislima, takvo ponašanje ukazuje na dublje unutarnje konflikte. Dijete može osjećati potrebu za fizičkom boli kao načinom suočavanja s emocionalnom boli ili stresom.

Ako primijetite znakove ozljeda na rukama, nogama ili drugim dijelovima tijela koji se čine neobičnima ili su redoviti, važno je potražiti pomoć psihologa. Dodatni znakovi uključuju izbjegavanje kontakta s obitelji, povlačenje u sebe i zatvorenost.

4. Maltretiranje u školi ili vrtiću

Modrice, povlačenje u sebe ili nesklonost odlasku u školu mogu ukazivati na problem s vršnjačkim nasiljem. Mnogi roditelji ne znaju da njihovo dijete može biti žrtva maltretiranja jer djeca često ne govore o tome zbog srama ili straha. U ovom slučaju, ključna je podrška roditelja i otvorena komunikacija.

Ako dijete ujutro pokazuje otpor prema odlasku u školu, često se žali na zdravstvene probleme ili nakon škole izgleda uznemireno, potrebno je osigurati sigurno okruženje za razgovor. Pomoć psihologa u ovakvim situacijama može biti presudna u rješavanju traume i izgradnji djetetove otpornosti.

5. Trauma izazvana gubitkom ili razvodom

Gubitak bliskih osoba, kućnog ljubimca ili razvod roditelja može duboko utjecati na emocionalno zdravlje djeteta. Nakon traumatičnih događaja, dijete može postati povučeno, pokazivati simptome depresije ili gubiti interes za druženje i igru.

U slučajevima teških gubitaka, preseljenja ili promjene škole, psiholog može pomoći djetetu da se prilagodi novonastalim okolnostima i nauči upravljati svojim emocijama. Ova podrška roditeljima može olakšati prepoznavanje djetetovih potreba i način na koji najbolje pristupiti rješavanju njegovih problema.

Važnost povjerenja i pravovremene podrške

Zanemarivanje ovih simptoma može prouzročiti ozbiljne psihološke posljedice. Iako mnogi roditelji misle da su "i sami odrasli bez psihologa", važno je shvatiti koliko podrška u pravom trenutku može utjecati na kvalitetu života djeteta u odrasloj dobi.

Zato je ključno izgraditi odnos povjerenja s djetetom i ne zanemarivati znakove koje pokazuje. Pravovremeni posjet psihologu može uštedjeti puno vremena, truda i emocionalnog stresa te pomoći vašem djetetu da izraste u stabilnu i sretnu osobu.