NESTAŠICA adaptiranog mlijeka za dojenčad u SAD-u potaknula je neke zagovornike dojenja na komentiranje po društvenim mrežama. Drugi nude recepte za domaće formule, za koje pedijatri upozoravaju da su opasni, dok treći ističu da dojenje nije uvijek rješenje jer postoje majke koje ne mogu dojiti.

"Sjećam se kad je moja beba prvi put popila adaptirano mlijeko. Bila je stara tri dana. Moje mlijeko nije dolazilo. Umirao je od gladi. Iskapio je bočicu i konačno prestao vrištati nakon dva dana pa je zaspao. Zaplakala sam od sreće", stoji u jednom tvitu s više od 130 tisuća odgovora.

Prema povjesničarki Carli Cevasco, docentici na Sveučilištu Rutgers, pretpostavke da su domaći pripravci ili dojenje rješenje opasno su pojednostavljene.

"Ako nam netko kaže da postoji alternativa majčinom mlijeku, to ne bismo trebali uzeti zdravo za gotovo. U prošlosti su roditelji znali da riskiraju kada su svoju djecu hranili hranom koja nije majčino mlijeko, a djeca su umirala", rekla je za Newsweek.

Dojenje nije uvijek osobni izbor

Kroz povijest su postojale prepreke dojenju, čak i tada kada nije bilo alternativa ili one koje su postojale nisu bile nutritivno adekvatne. U aristokratskim obiteljima dojenje se izbjegavalo kako bi se skratilo vrijeme između trudnoća i stvorilo više nasljednika, govori Cevasco.

Sličan obrazac događao se ženama u ropstvu, kad se dojenje nasilno skraćivalo u nastojanju da se poveća broj porobljene djece. Mnoge robinje postale su dojilje suprugama svojih bijelih vlasnika, o čemu je u časopisu Slavery and Abolition pisala docentica povijesti sa Sveučilišta Berkeley Stephanie Jones-Rogers.

Iako postoji malo visokokvalitetnih demografskih podataka prije 19. stoljeća, medicinski podaci iz tog razdoblja pokazuju da je dojenčad koja nije bila hranjena majčinim mlijekom umirala u većem broju, dodaje Cevasco. Zato su do kraja 18. stoljeća dužnosnici Britanskog Carstva poticali žene da doje vlastitu djecu u nastojanju da smanje smrtnost dojenčadi.

"Iako je industrijalizacija opskrbe hranom uvela masovnu proizvodnju hrane za dojenčad krajem 19. stoljeća, rani proizvodi nisu bili nutritivno potpuni i bili su nesigurni", prepričava povjesničarka. 

Tada je ljeto bilo posebno opasno godišnje doba jer su se proizvodi za bebe kvarili zbog nedovoljnog hlađenja. Dolazak pouzdane formule za bebe dogodio se sredinom 20. stoljeća.

"Sada se 85 posto beba u SAD-u počinje hraniti majčinim mlijekom, ali samo četvrtina njih isključivo doji do šestog mjeseca. Ključnu ulogu u tome igraju nedostatak plaćenog rodiljnog dopusta i izostanak potpore za dojenje na radnom mjestu" smatra Cevasco.

Zato dojenje nikad nije bilo dostupno svima iz raznih razloga, a Cevasco uznemiruje što se društvene mreže koriste kao alat za nuđenje improviziranih rješenja za nedostatak hrane za dojenčad.

"Roditelji moraju razgovarati sa svojim pedijatrima, a ne isprobavati uradi sam recepte, čak i ako stariji tvrde da su na njima odrasli. Kada govorim o prošlosti, želim jasno dati do znanja da to nije nešto na što se želimo vratiti. Ne bismo trebali idealizirati prošlost bez mliječne formule za dojenčad jer je to bio svijet u kojem je dojenčad gladovala", zaključila je.