RODITELJI su često zabrinuti kada njihovo dijete jede vrlo malo, ne jede zdravu hranu poput voća i povrća ili potpuno odbija obroke. Za neke ova briga može biti naročito velika, pogotovo ako dijete ne dobiva dovoljno na težini ili gubi kilograme. Roditelji često koriste prisilu kako bi nagovorili dijete da pojede obrok, a to ima više štete nego koristi, objašnjavaju psiholozi.

Nagovaranje može dovesti do razvoja negativnih poveznica s hranom te u konačnici odbojnosti ili izbjegavanja. Također, može spriječiti djecu da prepoznaju i reagiraju na signale gladi ili sitosti, što može povećati vjerojatnost da će se prejedati u kasnijoj dobi.

Potreba roditelja da nagovaraju dijete na jelo proizlazi iz brige i tjeskobe oko toga koliko ili što dijete jede. Roditelji mogu postati zabrinuti za zdravlje i dobrobit svoga djeteta ako smatraju da ne jede dovoljno da bi se zdravo razvijalo. Ako je dijete premršavo, vjerojatnije je da će ga roditelji prisiljavati na jelo ne shvaćajući da to može imati suprotan učinak od željenog.

Psiholozi upozoravaju kako je prisiljavanje djeteta da jede povezano s nizom negativnih posljedica. Jedna od njih je smanjena želja za jedenjem hrane i ljubav prema hrani. Djeca brzo stvaraju asocijacije između hrane i neugodnih iskustava koja ju prate. Ako je dijete pod pritiskom da jede više nego što želi, tada se negativni osjećaji mogu povezati s hranom, što dovodi do smanjenja volje za njom.

Isto tako, prisiljavanje na jelo može omesti djetetovu sposobnost da nauči kontrolirati vlastiti apetit. Djeci treba dati priliku da nauče prepoznati signale gladi i sitosti koje im šalje njihovo tijelo, a istraživanja su pokazala da ih mogu nadjačati brojni čimbenici od kojih je jedan upravo prisilno nagovaranje na jelo.

Naime, s vremenom osjećaj sitosti gubi na značaju jer više ne signalizira da treba prestati s obrokom. Naprotiv, djeca nauče nastaviti jesti, čak i nakon što se počnu osjećati sitima, zaustavljajući se tek kada im je tanjur prazan ili kada im roditelj kaže da je u redu prestati.