JESTE LI zadovoljni vrtićem u kojem svaki dan ostavljate svoje malce? Jesu li tete dobre? Ima li vrtić dovoljno prostora za igru odnosno jesu li grupe prenatrpane? Je li riječ o modernom vrtiću s novijim, razvojnim i senzornim igračkama? Potiču li se u vašem vrtiću dodatni edukativni programi? Jesu li tete kreativne i u skladu s modernim dobom, ili one staromodnije? Kakva je hrana u vrtiću? Cijena? I na koncu, je li vaše dijete zadovoljno njime? Izlazi li iz vrtića sretno, odnosno plače li kada ulazi ili kada odlazi? Ili uopće ne plače jer je sretno iako vi baš i niste najsretniji? Jer još uvijek mislite da ste možda mogli odabrati bolji vrtić? 
 

Sva ova pitanja danas imaju smisla jer djeca su već krenula i mnoga od njih već se dobro adaptirala na svoje vrtiće, no roditelji često međusobno razgovaraju o ovoj temi pa uspoređuju, kritiziraju, ocjenjuju, iako je na koncu sve to nevažno jer djeca prema zakonu idu u onaj vrtić koji im je prema adresi najbliži. Naravno, ukoliko ga dobiju. No, zato su tu privatni vrtići koji su fleksibilniji, ukoliko imaju mjesta primit će dijete i usred nastavne godine (ipak je riječ o profitu), a kako im je cijena znatno viša od onih državnih ne možemo se ne složiti da samim time roditelji očekuju bolju uslugu. No je li tome zaista tako? 
 

I privatni vrtići imaju pravo na određene subvencije državnih institucija, ovisno o kojem je gradu/sredini riječ pa tako i visina cijene i visina kvalitete poprilično variraju. Dakle, niti ima jedinstvenog odgovora jesu li privatni kvalitetniji, ili im je cijena svugdje ista. Za kvalitetu u gradskim vrtićima također nema jedinstvenog odgovora jer može se dogoditi da vaše dijete ide u gradski vrtić kojeg baš svi hvale, ali eto, baš ste vi dobili tete koje ni vama ni djetetu baš nisu sjele. I što onda? Pomiriti se sa sudbinom, biti uporan u nastojanju da vam dijete barem prebace u neku drugu grupu ili krenuti u potragu za "boljim" vrtićem? 


 

Što znači bolji vrtić? 
 

Vrtić prvenstveno čine ljudi koji u njemu rade - od ravnatelja/ice, kuharica, psihologa, logopeda, zdravstvenog djelatnika, administracije do onih najvažnijih - odgajatelja - koji su u cijeloj ovoj priči najvažniji. Ukoliko ste zadovoljni sa svojim tetama/stričekima, ukoliko će oni s vašim djetetom biti od početka do kraja vrtićke ere, onda zaista ne trebate ni pomišljati na promjenu. 

Međutim, između dobrog i lošeg postoji cijeli niz nijansi i to se definitivno može reći i za vrtiće. Kako onda dati najrealniju ocjenu institucije u koju ide vaše dijete. 
 

Ako vrtiće zamislimo kao tvrtke, što oni i jesu, onda i tu važi jedno zlatno pravilo. Ukoliko su djelatnici zadovoljni svojim poslodavcem, svojim će klijentima davati više jer će se htjeti potruditi s obzirom da će za svoj rad dobiti i dobru ocjenu (pohvalu/poticaj). Tako jednostavno zar ne? Ukoliko iz pouzdanih izvora znate da se u vašem vrtiću često mijenjaju tete, da je prisutna velika fluktuacija zaposlenika onda bi se moglo zaključiti da tu nešto ne štima? Gradski vrtići imaju slične plaće, pa visina primanja najčešće nije razlog čestih odlazaka/dolazaka teta, no razina zadovoljstva jest! Ukoliko su tete zadovoljne radom - ukoliko imaju odriješene ruke da u svojoj grupi promiču inovativnost, kreativnost, nove ideje na stari način, ukoliko imaju pravo svoj posao raditi onako kako su učile na fakultetu i dodatnom usavršavanju čemu većina njih teži, onda znajte da će vaše dijete veliki dio dana biti ne samo u dobrim rukama već će se za njih brinuti čak i bolje nego što vi to sami možete/stignete. 
 

A da bi tete imale takav polet prvenstveno trebaju slobodu, a nju im može dati samo poslodavac, odnosno osoba koja je na čelu vrtiću. Dakle, kao i svakom biznisu i tu sve počinje od "glave". 

Ukoliko je na čelu vrtića više desetljeća jedna osoba, to s jedne strane znači da ta osoba dobro radi svoj posao, nema razloga za njenu/njegovu smjenu, financije štimaju, vrtić je popunjen ... Međutim, ako pogledamo s druge strane - vrtići su puni i financije (uglavnom ) štimaju jer u Hrvatskoj, posebno u većim gradovima, u odnosu na broj djece kronično nedostaju novi vrtići. Pa je sasvim normalno da su vrtići popunjeni. I zapravo je normalno da nema potrebe za smjenom "glave" no ako saznate da "glava ostaje ista, ali se udovi često mijenjaju" tada je vrlo vjerojatno da u takvom okruženju ne valjaju upravo međuljudski odnosi što će se neminovno reflektirati i na samu kvalitetu odnosa prema djeci. To je naravno karikirana činjenica jer niti postoji jedinstven problem niti jedinstveno rješenje, no ukoliko je baš vaš vrtić, ili onaj o kojem se tek raspitujete, jedan od onih u kojemu tete dolaze i odlaze, možete pretpostaviti da tu ipak nešto ne štima. I da će tu uvijek postojati određeni problem s kojima neće biti zadovoljni ni djelatnici, a vjerojatno ni vi. 
 

 

Osim velike fluktuacije  djelatnika pri čemu ne mislimo na brojne pripravnice koje stažiraju u vrtićima i često nakon staža odlaze u neku drugu instituciju na rad jer u prvoj trenutno nema otvorenih radnih mjesta, jedan od problema s kojima su roditelji najčešće (ne)zadovoljni jest i kvaliteta rada u grupama. Svaki vrtić ima propisan neki određeni minimum nastavnog rada, a o tetama, ukoliko imaju odriješene ruke, ovisi hoće li one odrađivati minimum ili će biti inventivne te odrađivati maksimum plana određenog za svaku dob. Drugim riječima, postoje vrtići u kojima se već desetljećima radi prema sličnom programu, bez dodatnih izvan vrtićkih aktivnosti, gdje se u grupi radi tek onoliko da se zadovolje propisani kriteriji. 

 

Isto tako ima i onih vrtića gdje se roditelji već pitaju kada će biti dosta s tim stalnim aktivnostima - danas donesite ovo, sutra ono, preksutra idemo na izlet, dan nakon idemo u muzej, početkom sljedećeg tjedna pripremite novce počinje klizanje, pa ih vodimo na izlet u prirodu, pa dan iza radimo kostime, pa do kraja tjedna imamo predstavu, pa gledamo predstavu, pa se potpišite ukoliko želite da dijete ide na zimovanje/skijanje ... i tako svaki dan nešto novo! Dakle - razlike su drastične, a hoće li vaše dijete naletjeti na jednu ili drugu vrsta vrtića ovisi o tome hoćete li "naletjeti" na ravnatelja/icu širokih vidika ili one koji rade i dozvoljavaju samo onoliko koliko je zakonom propisano. 
 

Dakle, savjet je jasan - ako se raspitujete za vrtić probajte doznati što više o samoj "glavi" , o odnosu prema zaposlenicima, o fluktuaciji zaposlenika, i vjerujemo da će vam nakon toga biti malo lakše odlučiti. Kažemo malo, jer i u najsavršenijim vrtićima možete dobiti grupu u kojoj rade nešto manje savršene tete tako da se sada opet možemo vratiti na početak  i zaključiti da jedinstvenog odgovora zapravo ne. No, vjerujte, jako je mali postotak teta koje bi mogle zaslužiti lošu ocjenu. To su uglavnom izdvojeni i rijetki slučajevi pa kakve god bile znajte da će vaše dijete u tetinim rukama biti sretne.  Nevažno radi li se o privatnom ili državnom vrtiću! 
 

O svemu ovome porazgovarali smo s jednom tetom koja je svoje desetgodišnje radno iskustvo prošla u dovoljnom broju različitih vrtića da bi mogla zaključiti ono o čemu sada pišemo. I ne, ne smatra se lošom tetom jer ju nigdje nisu dugo zadržali već joj je nažalost stalan posao ovisio o slobodnim radnim mjestima, a njih u vrtićima, dobrim vrtićima, baš i nema dovoljno u odnosu na broj teta koji svake godine osvane na našem tržištu rada. Dakle, radila je i u velikim gradskim vrtićima gdje je prošla stažiranje, radila je na zamjenama (porodiljski) i u gradskim i malim privatnim vrtićima, godinu dana radila je i kao teta u jednom katoličkom vrtiću te se sada konačno skrasila, ili se barem tako nada, također u privatnom vrtiću.  Samim time nametnulo se pitanje jesu li privatni vrtići bolji od državnih. Ovisi, rekla je, znam za primjere gdje roditelji za cijenu koju plaćaju dobivaju toliko mnogo, gdje su ravnateljice također odlični pedagozi koji s tetama svakodnevno rade na planu usavršavanja iako se ponekada čini da jednostavno ne mogu biti bolji nego što već jesu. Pa opet iznenade. Pozitivno naravno. A ima i onih gdje "privatno" samo označava biznis, ništa više, gdje djeca borave u skučenim prostorima, gdje se ravnateljice miješaju u svaku sferu rada - gdje odlaze toliko daleko da same određuju hoće li djeca u popodnevnom dežurstvu ići van, unatoč tome što su primjerice sama djeca za taj dan rekle tetama da bi se sada radije igrali unutra.  Bilo je čak i primjera gdje je ravnateljica odlučivala kada će se djeca igrati na podu, a kada za stolovima... A to je jedan mali dokaz koliko su tetama ruku svezane čak i onda kada u svojoj grupi žele uvesti nešto novo. 


 

Waldorfski, Montessori, vjerski 
 

Teme Waldorskih i Montessori vrtića defitinivno zaslužuju zasebne priče pa ćemo ovaj put istaknuti samo grube razlike među njima, u odnosu na "obične" vrtiće. 
 

Montessori vrtići djeluju po principima škole velike revolucionarke i odgojiteljice Marie Montessori, a čija je teza - pustite djecu da nauče sami. Grubo rečeno, to su vrtići u kojima se djecu ne tjera na učenje, ni prema točno zadanim programima, niti se svakom djetetu pristupa isto već im se sustavno stvara okruženje u kojem će učiti, zaključivati, djelovati sami, uz poticaj teta i nastavnih pomagala. 
 

Waldorfski su pak oni u kojima se radi prema načelima pedagogije Rudolfa Steinera.  Waldorfska pedagogija ne obraća se samo djetetovu intelektu, već usporedno njeguje djetetov osjećajni život, razvija radne i stvaralačke navike te snaži volju i interese. Teoretska podloga waldorfske pedagogije i suvremene pedagoške i psihološke znanosti danas su već gotovo identične. Dakle, razlika u odnosu na druge vrtiće nije u teoriji već u kompromisnom provođenju osnovnih pedagoških načela u svakodnevnom radu s djecom. Waldorfski program uspijeva u praksi ostvariti ono što danas suvremena pedagoška znanost tvrdi da je dobro za dijete. 
 

 I posljednji - vjerski gdje definitivno ne treba biti zabluda da su to vrtići u kojima se djecu uči isključivo prema principima vjerske institucije pri kojoj djeluju. Takvim vrtićima najčešće ravna časna sestra koja je ujedno i pedagog, u grupama su ili svjetovne, ili kombinacija svjetovnih i crkvenih teta - no nastavni plan ne razlikuje se mnogo od drugih vrtića. Naravno, u svemu što rade stavljen je jasan naglasak na "činiti dobro", no to je uostalom teza i svakog drugog vrtića. Ono što je veliki plus za vjerske jest činjenica da se tu najčešće radi o vrtićima s malo grupa gdje je lakše ostvariti individualniji pristup odgoju, a kako su i takvim vrtićima dobrodošla djeca druge vjeroispovijesti - ne morate se bojati ni strogog ni drugačijeg pristupa odgoju.