Psiholog sa Stanforda: Ovo je vještina koju roditelji trebaju naučiti djecu
SVIM roditeljima je zajedničko da žele odgojiti pametnu i usredotočenu djecu, posebno u svijetu u kojem se čini da je digitalno ometanje neizbježno. Zašto? Zato što će u budućnosti na svijetu postojati dvije vrste ljudi: oni koji dopuštaju da njihovu pažnju i živote kontroliraju i oni koji ne dopuštaju da ih se ometa, smatra Nir Eyal, psiholog sa Stanforda.
"Postati neometan najvažnija je vještina za 21. stoljeće. Vidim da je jedna od najvećih pogrešaka koju roditelji čine to što svojoj djeci ne daju autonomiju da kontroliraju svoje vrijeme", ističe Eyal.
Prema ovom uglednom psihologu, u redu je i ako djeca ne uspiju jer je neuspjeh dio procesa učenja.
"Roditelji moraju shvatiti da je u redu dati svojoj djeci kontrolu jer tek kada nauče pratiti vlastito ponašanje, uče kako upravljati vlastitim vremenom i pažnjom", dodaje Eyal.
Kad je Eyalova kći imala pet godina, počela je provoditi puno vremena na iPadu. On i njegova supruga odlučili su poštovati njezine potrebe na način na koji preporučuje Richard Ryan, jedan od najcitiranijih svjetskih istraživača pokretača ljudskog ponašanja. Objasnili su joj, što su jednostavnije mogli, da previše vremena ispred ekrana oduzima dragocjeno vrijeme za uživanje u nekim drugim stvarima koje voli.
"Rekli smo joj da korištenje iPada znači manje vremena za igru s prijateljima u parku, manje plivanja u bazenu ili manje druženja s mamom i tatom", objasnio je za CNBC.
Eyal je kćeri pojasnio i da su aplikacije i videozapise koje gleda izradili vrlo pametni ljudi i da su namjerno osmišljeni kako bi je natjerali da joj korištenje tog sadržaja postane navika.
"Razumijevanje da su tvrtke motivirane natjerati djecu da provode vrijeme gledajući ili igrajući se važan je dio podučavanja o medijskoj pismenosti. Važno je da naša djeca razumiju motive kompanija za igre na sreću i društvenih mreža. Dok nam ovi proizvodi prodaju zabavu i povezanost, oni također profitiraju od našeg vremena i pažnje", nastavlja Eyal.
Zatim su kćeri dali dovoljnu količinu autonomije. Upitali su je koliko vremena ispred ekrana smatra dobrim za sebe. Dogovorili su se da je to 45 minuta dnevno, odnosno dvije epizode omiljenog crtića na Netflixu.
"Sama je predložila korištenje kuhinjskog mjerača vremena koji je mogla sama postaviti. Danas je živahna 10-godišnjakinja i još uvijek upravlja svojim vremenom ispred ekrana. Važno je da si je sama postavila pravila, a ne mi, i ona je zadužena za njihovo provođenje. Najbolje je što mi nismo negativci", tvrdi Eyal.
Prema psihologu, rasprave i neslaganja s dozom poštovanja su zdrav način komunikacije. Roditeljima savjetuje da uključe dijete u razgovor i pomognu mu da postavi svoja pravila.
"Jedno je sigurno: tehnologija postaje sve prodornija i uvjerljivija. Iako je važno da su naša djeca svjesna kako su proizvodi dizajnirani da budu privlačni, također moramo ojačati njihovu vjeru u vlastitu moć da prevladaju ometanja. Njihova je odgovornost, kao i njihovo pravo, da koriste svoje vrijeme mudro", zaključio je.