UČENIK Osnovne škole Vladislava Ribnikara jučer ubio osmero školskih kolega i zaštitara te ranio šestero učenika i profesoricu. Vijest je potresla cijelu regiju, a klinička psihologinja Bruna Profaca upozorava da je nakon ovako teškog, traumatskog događaja svaka podrška potrebna, ne samo izravnim žrtvama već i cijeloj zajednici.

Izloženost djeteta traumatskom događaju je traumatsko iskustvo i za njegove roditelje.

"Traumatski događaji su teški i ugrožavajući svim ljudima i izazivaju čitav niz različitih reakcija i to je normalno i očekivano. Svima je teško, jer smo ljudi. Odraslima i djeci potrebno je neko vrijeme da se oporave i da mogu ponovo funkcionirati kao i prije događaja. U tom periodu potrebna je podrška bliskih ljudi, obitelji, prijatelja… Traumatski događaji se događaju i odraslima i djeci, pri čemu je važno napomenuti da se izloženost djeteta traumatskom događaju, zbog specifičnog odnosa roditelja i djece, smatra traumatskim događajem i za njihove roditelje", navela je u svom tekstu objavljenom na web stranici Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.

Ovakvi događaji izazivaju mnoge prirodne i očekivane reakcije, poput šoka, nevjerice, tuge, bespomoćnosti, tjeskobe, ljutnje, poteškoća s razumijevanjem, nemira, tjelesnih reakcija...

"I djeca koja za događaj samo čuju bore se s različitim mislima i osjećajima jer se tragedija dogodila drugoj djeci – kao što su oni. Mnogi će pomisliti kako su to mogli biti oni ili njima netko poznat, zato sada trebaju dodatnu podršku važnih odraslih u koje imaju povjerenje", kaže dr. Profaca.

Kako djeci pružiti podršku?

• Započnite razgovor
• Ohrabrite dijete da pita
• Ohrabrite dijete da iznosi svoja iskustva o vršnjačkim odnosima i temama na koje ovakav događaj može podsjetiti
• Vodite računa o izloženosti medijima, osobito društvenim mrežama 
• Pratite reakcije svoje djece 
• Budite model djeci 
• Budite strpljivi.

Ako djetetove reakcije potraju i ometaju svakodnevne aktivnosti, dobro je posavjetovati se sa stručnjacima mentalnog zdravlja/psihologom škole/liječnikom i dr.

"Ne zaboravimo, neka su djeca ranjivija, osobito ona koja su imala i druga teška iskustva u životu. Novi događaji pa čak i u široj okolini ili događaji o kojem čuju mogu biti podsjetnik na ranija teška iskustva ili dodatno doprinijeti uznemirenosti koju dijete već ima. I na kraju, još jednom se podsjetimo kako smo odgovorni za društvo i svijet u kojem sva djeca odrastaju, u kojem imaju potrebu da budu viđena, utješena, zaštićena i sigurna", poručuje psihologinja.