Foto: 123rf

Nakon više od mjeseca dana vidjet ću svoje dečke. To nije normalno. Otac bi trebao biti sa sinovima svaki dan, uspavati ih, hrabriti prije skorog početka škole, voziti bicikl, smijati se, voditi ih u kazalište i kino, pa sada već polako i na koncerte. Ali, ja sam rent-a-tata ili se barem tako osjećam. U tri godine takvog života razvio sam neki emocionalni ventil koji otvaram prije nego ću ih vidjeti, ali i zatvaram kad ih vratim mami. Kao da netko spusti zastor nakon dobre predstave. To trga, znate. To trga zaliske i remeti im ritam rada. A i njih dvojica, mali anđeli, kao da su se priviknuli na tu emocionalnu bipolarnost. Uživamo desetak dana, prije spuštanja zastora, ozbiljno podsjećamo na pravu obitelj. Vozim ih u vrtić i školu, ljubimo se puno, igramo, katkad posvađamo, pa čak i pjevamo u autu. Ali te male lijepe oči znaju da me posuđuju i vraćaju. Znaju to svi rastavljeni, a i filmovi su o toj temi snimljeni. Upravo se navršilo godinu dana od smrti Robina Williamsa, a njegova “Mrs Doubtfire” jedna je od najboljih ilustracija što je sve otac spreman napraviti da bude s djecom više.