POREMEĆAJI osobnosti ne dijagnosticiraju se sve do odrasle dobi, ponajviše zato što djeca i adolescenti još uvijek razvijaju osobnost. U tim područjima, poremećaji se mogu dijagnosticirati na temelju dugotrajnih, dosljednih obrazaca ponašanja. Međutim, neka djeca već u ranijoj dobi mogu pokazivati određene zabrinjavajuće pokazatelje koji ukazuju na to da bi u budućnosti mogli razviti narcisoidne osobine.

Licencirana profesionalna savjetnica, Jamie Cannon, izdvojila je nekoliko najčešćih pokazatelja na koje roditelji trebaju obratiti pozornost.

Odbijanje priznavanja pogrešaka ili negativnih karakteristika

Djeca se, baš kao i odrasli, bore sa suočavanjem s manje poželjnim aspektima svog ponašanja. To je normalno i za očekivati s obzirom na to da odrastaju, ali kada to ponašanje postane takvo da odbijaju priznati bilo kakve vlastite negativne postupke, to može biti razlog za zabrinutost. 

Cannon ističe da bi se "dijete s narcisoidnim sklonostima moglo predstavljati kao da nikada ne osjeća krivnju ni u jednoj situaciji. Mogu čak odbiti preuzeti odgovornost čak i u onim situacijama u kojima je očito da su krivi. Priznanje da su mogli učinkovitije riješiti situaciju za njih je nedopustivo. Njihov fokus je uvijek na onome što su drugi učinili krivo."

Isto tako, djeca s narcisoidnim sklonostima mogu dosljedno poricati bilo kakve negativne aspekte sebe. Ne vjeruju da bi se išta moglo i trebalo poboljšati u njihovom karakteru te obično jako loše reagiraju ako netko želi da razmisle o svom ponašanju, prenosi Psychology Today.

Nedostatak empatije

Za djecu koja ne žele ili jednostavno ne razumiju emocije drugih oko sebe, moglo bi se reći da pokazuju narcisoidne osobine. Savjetnica objašnjava da "nedostatak empatije izgleda kao spremnost da povrijede druge bez reakcije, a moglo bi postojati i vrijeme kada tuđa bol djeci zapravo daje osjećaj zadovoljstva".

Djeca kojoj nedostaje empatije, svojim prijateljima neće pružiti podršku u važnim trenucima. "Ovakva djeca neće doći do povrijeđenih prijatelja, a neka će se čak i nasmijati u takvim situacijama. Također, obično neće plakati na tužne filmove zbog kojih mnogi liju suze, a osjećat će ugodu kada vide da su drugi oko njih tužni i plaču", dodaje ona.

Povećanje egocentričnog ponašanja kada nisu u "centru" pozornosti

Djeca s narcisoidnim osobnostima obično uživaju u pozornosti, bilo to kroz postignuća ili jednostavno unutar svoje grupe prijatelja, prenosi Psychology Today. Ono što njihovo ponašanje izdvaja i čini zabrinjavajućim jest što se događa nakon što oni nisu više tema razgovora, odnosno kada se "reflektor" s njima prebaci na nekoga drugog.

Ako djeca pokazuju narcisoidne osobnosti, postat će sebična i vrlo neugodna nakon što prestanu biti u središtu pozornosti. Takvim će ponašanjem pokušati vratiti pozornost na sebe, bez razmišljanja o tome kako time utječu na druge. 

Netrpeljivost prema tuđim pogreškama

Zbog sve većeg uvjerenja da su superiorna, djeca s narcisoidnim osobnostima često mogu biti netolerantna prema bilo kojoj uočenoj slabosti drugih. Nemilosrdno mogu zadirkivati svoje vršnjake i fiksirati se na tuđe mane, umanjujući pritom vlastite nedostatke. 

Djeca koja o sebi misle da su najbolja, nedopustivo trpe i toleriraju greške koje rade ljudi oko njih. Kako objašnjava savjetnica, narcisi "imaju tendenciju biti neoprostivi čak i za najmanji pogrešan korak i od drugih očekuju puno više nego što očekuju od samih sebe". 

Netolerancija prema tuđim perspektivama

Većina djece osjećat će frustraciju kada njihovi vršnjaci ili drugi oko njih izražavaju drugačija stajališta od njihovih, ali obično se mogu složiti u tome da se ne slažu i nastaviti dalje normalno funkcionirati. Međutim, djeca s narcisoidnim osobinama imaju tendenciju nametati svoje stavove drugima bez poštovanja prema alternativnim mišljenjima.

Njihovo ponašanje moglo bi izgledati kao da drugima uporno žele dokazati zašto si u krivu te pokazati veliko nezadovoljstvo kada se netko ne slaže s njihovim svjetonazorom. Bit će u čudu što netko razmišlja drugačije od njih, prenosi Psychology Today.

Nesrazmjeran bijes

Cannon zaključuje da "djeca s narcisoidnim sklonostima mogu reagirati na neugodne situacije izljevima bijesa koji su nerazmjerni onome što se događa. Mogli bi se obrušiti na druge bez ikakvog okidača, reagirati na vlastite uznemirujuće emocije eksplozivnim bijesom i pobjesnjeti na male provokacije".