RODITELJSKE riječi imaju nevjerojatnu moć. One mogu podržati dijete u razvijanju zdravog samopouzdanja ili ostaviti duboke emocionalne ožiljke. Iako se mnoge svakodnevne fraze mogu činiti bezazlenima, njihova učestalost i ton mogu imati dugoročne posljedice na dječji razvoj. Evo sedam fraza koje, prema mišljenju psihologa, roditelji trebaju izbjegavati kako bi očuvali zdravu i pozitivnu komunikaciju s djecom.

1. "Razočarao/la si me."

Ova fraza kod djeteta izaziva osjećaj krivnje i potiče ga na misao da je uvijek potrebno ispuniti roditeljska očekivanja kako bi bilo vrijedno. Dijete koje čuje ove riječi, može razviti strah od pogrešaka i osjećaj da njegovi uspjesi nisu dovoljno cijenjeni.

2. "Zašto ne možeš biti kao..."

Usporedba s drugima kod djece stvara osjećaj manje vrijednosti. Često korištenje ove fraze može uzrokovati zavist i komplekse, zbog čega dijete osjeća da nikada neće biti dovoljno dobro.

3. "Prestani kukati, to nije problem."

Kada roditelji obezvređuju dječje emocije, djeca počinju potiskivati vlastite osjećaje i povlačiti se u sebe. Takav stav može dovesti do toga da se dijete osjeća neprihvaćeno ili nevažno.

4. "Preosjetljiv/a si."

Nazivanje djeteta preosjetljivim može ga navesti da se srami svojih emocija i smatra ih slabostima. Osjećaji su normalni, i djeca ih trebaju slobodno izražavati kako bi naučila upravljati njima.

5. "Ništa ne možete učiniti kako treba."

Ova fraza potiče osjećaj nesposobnosti. Kritiziranje svakog poteza djeteta može ga obeshrabriti da pokuša nove stvari te smanjuje njegovu vjeru u vlastite sposobnosti.

6. "Sramim te se!"

Ova izjava prenosi poruku da je dijete sramota za obitelj, stvarajući kod njega osjećaj krivnje i nesigurnosti. Umjesto toga, roditelji trebaju usmjeriti kritiku prema ponašanju, a ne prema djetetovoj osobnosti.

7. "Ja sam te odgojio/la, a ti..."

Ova fraza manipulira osjećajem dužnosti prema roditeljima i ulijeva djetetu osjećaj krivnje. Time dijete može osjetiti da vlastite potrebe nisu važne u usporedbi s roditeljskim očekivanjima.

Riječi roditelja stvaraju temelje za dječje samopouzdanje i emocionalno blagostanje. Umjesto uspoređivanja, pružite podršku i priznajte dječju posebnost. Profesionalna podrška može pomoći roditeljima u razvijanju zdravijih komunikacijskih obrazaca s djecom.