PARENTIFIKACIJA, poznatije kao preuzimanje uloge roditelja, događa se kada djeca preuzmu ulogu skrbnika. Djeca postaju odgovorna za emocionalne potrebe roditelja, a ponekad i mlađe braće i sestara, često pružajući podršku i utjehu.

"Osim toga, preuzimaju i roditeljske zadatke poput upravljanja kućanstvom i donošenja odluka. Ovaj disfunkcionalni obrazac najčešće se javlja zbog nedostatka zdrave roditeljske skrbi i može ostaviti trajne posljedice na djecu, osobito kćeri koje se često suočavaju s pretjeranom odgovornošću i emocionalnim opterećenjem", objasnila je terapeutkinja Kaytee Gillis za Psychology Today.

Također, kćeri koje u ranom djetinjstvu preuzmu uloge roditelja, mogu razviti određene navike i osobine. Prema Gillis, ovo je šest najčešćih osobina kćeri koje su prošle kroz takvu situaciju kao djevojčice.

1. Pretjerana odgovornost i oslanjanje na sebe

"Parentificirane kćeri često osjećaju odgovornost daleko veću od svojih godina. Postaju izrazito samostalne jer su rano naučile oslanjati se samo na sebe", kaže Gillis.

2. Teškoće s ranjivošću

Naučene uvijek biti "jake", ove žene teško pokazuju slabost ili traže pomoć. To ih može opterećivati tjeskobom pri pomisli da ovise o drugima.

3. Perfekcionizam

Zbog pritiska da ispune očekivanja, kćeri koje su preuzele ulogu roditelja razvijaju težnju za savršenstvom. "Često se preopterećuju i iscrpljuju pokušavajući uspjeti u svim područjima života", dodaje terapeutkinja.

4. Problemi s postavljanjem granica

"Zbog rane izloženosti odraslim odgovornostima, djevojčice koje su kroz to prolazile u djetinjstvu teško razlikuju vlastite potrebe od potreba drugih, što otežava brigu o sebi i postavljanje zdravih granica", pojasnila je Gillis.

5. Potreba da pomažu ili "popravljaju" druge

"Parentificirane kćeri osjećaju stalnu potrebu za brigom o drugima, često na štetu vlastitog blagostanja", kaže terapeutkinja. To ih može dovesti do odnosa u kojima stalno preuzimaju ulogu roditelja.

6. Teškoće s povjerenjem

"Ako su djevojčice u djetinjstvu preuzele sve ove obaveze, u odrasloj dobi često ulaze u odnose s emocionalno nedostupnim partnerima. Mogu osjećati nesigurnost u intimnim vezama i truditi se dokazati svoju vrijednost. Na kraju, ako se borite s posljedicama oporavka od traume iz djetinjstva, potražite podršku terapeuta koji vam može pomoći", zaključila je Gillis.