Foto: 123rf

MEDIJI nas prikazuju savršenima ili nesavršenima, društvo od nas ima vrlo visoka očekivanja – ma k vrapcu, i same sa sobom imamo visoka očekivanja da budemo ako ne savršene, a onda barem tu negdje, ali – život nije ni pjesma ni film ni montirana priča – život je jednostavno onakav – malo dolje, malo gore – i na kraju sve ovisi koliko imamo snage, volje, energije i vremena. I koliko imamo muda priznati baš svima oko sebe da ponekad čak i namjerno odglumimo glavobolju, zalegnemo bez imalo srama samo da nas i muž i djeca ostave na miru. Onako – k'o bačeni mobitel ostavljen na punjaču. Jer da nema toga, ponekad bi stvarno mogle prošvikati. 

I zato, hajdemo se ne zavaravati da znamo sve i da radimo apsolutno sve što je u našoj moći za dobrobit naše djece. Nema savršene mame. Nema savršenog čovjeka. A iako svi mi znamo da nije dobro djecu učiti primjerima kao što je mito i korupcija, laganju, nehigijeni, varanju, liniji manjeg otpora i svim oni ne baš svijetlim i nipošto savršenim roditeljskim manirima – ali tko ima djecu, stvarnu djecu, onu djecu koja traže i trebaju toliko toga – taj će i razumjeti da nijedna mama nema uvijek snage, a nekad ni volje da bude savršena. 

Tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen – rekli bi neki. 

A tko ne bi ni pokušao baciti kamen taj će se vjerojatno naći u nekim od mojih priznanja. Napisala je mama Barrie Bismark sve i na koncu odahnula – hjuh, sada mi je lakše kada sam i taj teret skinula s ramena. 

1. Ima puno večeri kada jedva čekam djecu više strpati u te krevete bez pranja zubi. Ujutro ću sigurno imati više snage. 

2. Još im nisu ponudila novac da dulje ostanu u krevetu, ali su definitivno dobili svoju obećanu čokoladu. 

3. Bliže se blagdani, a ja i opet znam da se neću ni potruditi s njima raditi kreativne ukrase. Za to jednostavno nemam volje – ionako imam punu kutiju kupljenih. 

4. Obožavam čitati klincima knjigice, ali zašto baš kada sam najumornija oni moraju izabrati najdeblju? Srećom, već sam se dobro ispraksirala u neprimjetno preskakanju stranica. 

5. Ma znam da je jako zdravo jesti puno voća i povrća, ali – ubijte me – ne da mi se svaki dan navlačiti se s njima oko nekoliko žlica za koje im treba jako puno vremena. Srećom – vole krumpir, i srećom, vole maštovito narezano voće. 

6. Tuširanje svaku večer? Po meni to rade samo oni koji se silno boje – ne znam čega. Dva puta tjedno u ovo zimsko doba i više je nego dovoljno. 

7. Jedva sam dočekala vrijeme da barem jedno dijete može biti samo vani i ići samo iz škole. Priznajem – ponekad se iznenadim kada gurne ključ u vrata. Koliko je ono prošlo da nisam ni pomislila na njega? 

8. Niste gladni? Nema veze – možemo i preskočiti večeru, a možemo se i začepiti – kokicama. 

9. Ponekad primijetim da mi se dijete sprema školu s flekama pa se jednostavno pravim kao da ih nisam vidjela. Ionako već žuri. 

10. Ne znam za druge, ali nama se ne gadi pišalina naše kćeri kojoj još uvijek po noći tu i tamo zna malo pobjeći. Ne previše, odnosno, ne toliko da bih morala usred noći mijenjati posteljinu – dovoljno je samo da je okrenem na drugu stranu kreveta. Presvučenu naravno, pa nisam baš toliko grozna mama. Zar ne? 

11. Možda bih mogla nabrajati još malo, ali sad se idem malo praviti fina.