"MAMA. Mamaaaa. Mamice. Mama." Koliko vam se puta dnevno djeca ovako obrate? Vjerojatno sasvim dovoljno da vas dovedu do ruba.

Čak i kad je u blizini još jedna savršeno sposobna odrasla osoba - tata, dadilja ili netko treći - čini se da zahtjevi za mamom nikad ne prestaju. Primjećuju li djeca uopće ostale odrasle osobe u sobi? Čini se da ne baš.

Dr. Rachel Busman, voditeljica Odjela za anksiozne poremećaje na institutu Child Mind, rekla je da postoji razlog zašto djeca neprestano traže mamu.

Uzmite u obzir djetetovu dob

"Ovisno o dobi, dvije su različite situacije", rekla je Busman za Mom.com. Ako je riječ o maloj djeci ili djeci predškolske dobi, takvo ponašanje je potpuno prirodno, pa čak i prikladno.

"Oni vide mamu i povezuju je sa zadovoljavanjem njihovih potreba", objasnila je.

Drugim riječima, ako radite od kuće ili ste nekako drugačije zauzeti, to vašem djetetu ništa ne znači ako se nalazite u njegovom vidnom polju. 

"Oni to ne mogu racionalizirati", ističe Busman.

Ali ako je vaše dijete nešto starije, a svejedno neprestano ponavlja "mama, mama, mama" - to bi moglo biti povezano s određenim promjenama u vašim životima. Čak i ako je naizgled sve uobičajeno, vaše dijete je sposobno primijetiti sve promjene u vašoj rutini. Drugim riječima, kada izgube rutinu, djeca se najčešće "love" za ono što im je poznato i s čime se osjećaju sigurno, a to su njihove mame.

Proučite uloge članova vaše obitelji

Djeca su vjerojatno navikla tražiti od jednog roditelja da učini nešto određeno.

"Često ljudi preuzimaju uloge u obitelji", rekla je Busman. 

Odnosno, kada se dijete obrati tati, dadilji ili nekoj trećoj osobi, oni se često s istim pitanjem obraćaju mami koja donosi konačnu odluku. Zato djeca nesvjesno nastoje ubrzati proces i "izbaciti" osobu koja se nalazi u sredini te se direktno obraćaju mami.

Kako biste to izbjegli i naučili dijete da se obraća i drugim odraslim osobama, presudno je oblikovati ponašanje koje želite vidjeti.

"Pokažite djetetu što očekujete", rekla je Busman. To bi moglo značiti stvaranje lako razumljivih granica poput crvenog ili zelenog "svjetla" na maminim vratima ili jasno isticanje tko je "na dužnosti" tako da djeca znaju tko će neko vrijeme dijeliti grickalice ili biti zadužen za brisanje stražnjice.

Također je važno, rekla je Busman, obavijestiti ostale odrasle osobe u kući da vježbate postavljanje granica.