Foto: Facebook

"VIDIO sam moju mamu kako, bez razmišljanja, izvlači ženu iz zapaljenog automobila prije nego što se napuni dimom i uguši je. Vidio sam je kako uz cestu šiva ranu osobi ozlijeđenoj u prometnoj nesreći. Vidio sam je kako se nakon 12-satne smjene vraća doma, umorna, ogorčena, iživcirana zbog uvredljivih pacijenata, a opet se drugi dan sa smiješkom upućuje nazad.

Vidio sam kako se osjeća nakon dana kad joj je nečije dijete umrlo na rukama, vidio sam je kad je spasila život narkomanu koji se predozirao. Vidio sam sve to, i znam dobro tko je, i kakva je ona. Zato sam zbunjen. Zbunjen ponašanjem drugih prema njoj. Zbunjen predrasudama s kojima se bori. Zbunjen diskriminacijom prema njoj, samo zato što ima tetovaže.

Tetovaže ne definiraju osobu.

Moja mama ima toliko tetovaža da ih je teško pobrojati, ali to nikad, baš nikad nije utjecalo na njenu radnu etiku. Svakodnevno će se probuditi i spašavati živote", taj je post nedavno iskrsnuo na stranici Love What Matters. Objavio ga je sin istetovirane medicinske sestre koja se, kao i mnoge poput nje, bore s diskriminacijom na svom poslu. Najčešće ne od strane pacijenata, već nadređenih.

Naravno, komentirali su i oni koji shvaćaju zašto su osobe s tetovažama diskriminirane te zašto bi to tako trebalo i ostati:

I oni koji su s godinama promijenili svoje mišljenje: