OBRAZOVNI sustav Finske najčešće se spominje kao najbolji sustav obrazovanja u svijetu. Posljednjih 20 godina nalazi se pri vrhu liste najkvalitetnijih, a Svjetski forum ocjenjuje kako imaju i najrazvijenije školstvo na svijetu.

Zašto je njihov obrazovni sustav jedan od najboljih te kako izgledaju vrtići, škole i fakulteti, za Index su otkrili učiteljica razredne nastave Sandra Huzjak i prof. dr. sc. Miroslav Huzjak, koji su tjedan dana u sklopu programa Erasmus predavali finskim studentima. S domaćinima su posjetili vrtić, dvije škole i Sveučilište Oulu na sjeveru zemlje. 

Sveučilište Oulu - dizajniran prostor po mjeri studenata

Oduševio ih je humani pristup prema učenicima, opuštenost koja se osjeća na nastavi, ali i samo uređenje obrazovnih ustanova, koje je za Fince izuzetno važno, te su stekli dojam kako prostor oblikuje ljude. Profesora Miroslava Huzjaka posebno je impresionirao dizajn Sveučilišta. 

"Radi se o malom broju spojenih zgrada koje su divovske tako da je u istoj zgradi smješteno puno fakulteta. Za razliku od uobičajenih kampusa gdje vi morate fizički ući u neku zgradu, tamo je sve povezano i najčešće pregrađeno staklenim stijenama.

Sve zajedno ostavlja dojam jednog luksuznog šoping-centra jer unutra ima puno restorana i kafića. Imaju i mnogo malih modularnih prostora za samostalno učenje. Kad hodate po tim hodnicima, kojih je jako puno, nailazite na kućice koje mogu biti i staklene ili sa zavjesama, unutar kojih se studenti mogu izolirati i učiti”, rekao je metodičar likovne kulture na zagrebačkom Učiteljskom fakultetu Miroslav Huzjak.

Unutar malih prostora imaju laptope, pristup internetu i svu opremu koja im je potrebna. Sami prostor Sveučilišta za njega je impresivan, kreativno opremljen i dizajniran tako da bude ugodan studentima. Pazi se, kaže, na sve pa i na prehranu studenata, koji u restoranima unutar kampusa dobivaju vrlo jeftine obroke. 

Na predavanjima potiču raspravu i kritičko mišljenje

Finski zakon od 1978. godine obavezuje svaku javnu građevinu da ima minimalno 1% umjetničkog pristupa. Stoga su u školama imali priliku vidjeti mnoga dizajnirana, ali i funkcionalna rješenja poput pomičnih zidova, skrivenih ormara, sklopivih predmeta, dodataka koji stolac pretvaraju u stolić, pa čak i bubnjeve koji su poprilično tihi kako bi ih se u školi moglo koristiti ne ometajući druge. 

Kada je u pitanju samo predavanje, profesor Huzjak kaže kako su prostorije prilagođene radu u grupama te opremljene tehnologijom koja im omogućuje lakši rad. 

"Nemaju bitno drugačiju metodiku od nas, ali se osnovni pristup temelji na suradnji i komunikaciji. Iz sve snage se potiče rasprava, kritičko mišljenje, analiziranje i kreativnost. Stalno su to neke grupe u kojima se puno priča i raspravlja. Ta suradnja i komunikacija su hiper naglašeni u cijelom sustavu obrazovanja.  

Dojmila nas se i predavaonica u kojoj su klupe posložene slično kao u našem amfiteatru, ali ostavljaju mogućnost studentima i za rad u grupama. Sve učionice su opremljene tehnologijom i sve je jako veliko. U vidu komunikacije, imaju kockastu spužvu u kojoj se nalazi mikrofon te se po potrebi dobacuju kako bi mogli komunicirati s profesorom”, opisao je profesor. 

Ogromna razlika u odnosu na Hrvatsku

Finsko osnovnoškolsko obrazovanje traje devet godina, nakon čega se učenici prema ocjenama upisuju u srednju školu. Sat im, kao i u Hrvatskoj, traje 45 minuta, no sve drugo se uvelike razlikuje, počevši od izgleda škole, zaposlenih, kao i metoda kojima se provodi nastava. Učenike ocjenjuju od 4 do 10, a prosječna ocjena im je 8. 

U školama imaju veliki broj zaposlenih, među kojima nisu pedagozi, već učitelji i psiholozi koji osim psihološke pružaju i fizičku pomoć. Kada su u pitanju učitelji, razlikuju se po područjima rada. Naime, nemaju profesore određenih predmeta, već imaju jednog učitelja koji predaje sve.

Na drugom mjestu imaju učitelje koji odrađuju instrukcije u školi s učenicima koji ne mogu samostalno savladati gradivo. Ujedno su na satu i potpora djeci s teškoćama. Naglasili su kako su ti učitelji jednako vrijedni unutar njihovog sustava te nisu manje plaćeni kako je to slučaj u Hrvatskoj s osobnim asistentima; dapače, plaćeni su više. Kao treća razina, imaju učitelje koji su se iz nekog razloga zasitili predavanja i mogu godinu dana uzeti pauzu od rada s djecom te pomagati kolegama i pripremati sadržaj za nastavu. 

Uče svirati, šivati, piliti drvo i peći kolače

"Škola plaća sve udžbenike, izlete, ulaznice, radne materijale, a na početku godine svaki učenik dobije i dvije olovke. Jako puno ulažu u umjetnost. Imaju instrumenata dovoljno za cijeli orkestar uključujući klavire, gitare, ukulele, basove i bubnjeve, kao i pojačala, mikrofone i miksete. U trećem razredu uče svirati, a svaki učenik dobiva glazbenu propusnicu za instrument koji odabere i razinu na kojoj ga odabere učiti svirati. 

Prije dvadesetak godina zapadni školski sustavi su počeli naglašavati STEM područja. Međutim, s vremenom se uočilo da to nije dovoljno, pa su neki obrazovni sustavi ubacili slovo A za arts (umjetnosti) i tako dobili STEAM područje. U finskom obrazovnom sustavu, umjetnosti su toliko naglašene da su u ravnoteži sa STEM predmetima. 

Radi se o likovnoj umjetnosti, glazbenoj umjetnosti i zanatima (crafts), koji se dijele na "mekane materijale" i "tvrde materijale". Obaveznu nastavu čini im kuhanje. Imaju likovne kabinete s keramičkom peći za vježbanje, mašine za šivanje, laserske rezače, 3D printere te koriste pile, bušilice i alat kako bi oblikovali drvo i metal.

Pitali smo ih koliko imaju ozljeda i rekli su niti jednu jer se u vrtiću radi jedan na jedan, a kasnije djeca već imaju iskustva”, ispričala je Sandra Huzjak, učiteljica Osnovne škole Pavleka Miškine u Zagrebu. 

Kako rješavaju probleme u školi?

Iako nisu pobornici autoriteta i persiranja, učitelje izuzetno poštuju roditelji i učenici jer razvijaju bliskost i povjerenje. Ako u kojem slučaju dođe do nerazumijevanja roditelja, učiteljica Huzjak kaže kako isti odmah krenu rješavati razgovorom.

"Zanimalo me kako rješavaju situacije s roditeljima koji vrše pritisak na ocjene, kao i s profesorima koji ne ispunjavaju zadatke ili dođu u alkoholiziranom stanju u školu. Prvenstveno su bili iznenađeni mojim pitanjima te su kazali, ako se to dogodi, da bi u tom slučaju pomogli profesoru da riješi problem te ga vratili na nastavu jer on mora imati svoje mjesto u društvu. Ako dobije otkaz, on je prepušten sam sebi i to društvu stvara probleme. 

S roditeljima koji bi vršili pritisak zbog ocjena, kazali su kako bi ih pozvali na razgovor jer očito imaju problem i ne vjeruju učitelju te ne žele dobro svom djetetu jer ga žele upisati u školu koju ne može pratiti", kazala nam je učiteljica Huzjak. 

Dodali su kako imaju vidno drugačiji mentalitet u odnosu na Hrvate. 

"Oni nemaju tu tzv. vrelu krv, nemaju koncept laganja, varanja i eksplodiranja. Mentalitet kao takav utječe na školu i obratno škola utječe na mentalitet. Zgodan je i nama pomalo bizaran detalj da oni jezikom utječu na mentalitet. Oni ne razlikuju riječi za on i ona; to je ista riječ (hän). Kada pričaju na engleskom, ponekad brkaju rodove. U principu razlikuju osobu i 'ono'", objašnjava nam profesor Huzjak. 

Dok su obilazili škole, kažu kako su se osjećali kao da cijelo vrijeme gledaju nekakav mađioničarski trik koji ih je frustrirao.

"Oni postižu fenomenalne rezultate na testovima, a u školi je sve tako slobodno bez iskazivanja autoriteta, učitelji su bliski s djecom i onda smo se zapitali kako postižu takve rezultate ako je sve tako opušteno. 

Naš domaćin se zamislio i rekao da misli da to proizlazi iz luteranskog nasljeđa, a to je da je svatko odgovoran sam za sebe jer nema posrednika. Svatko se mora brinuti o sebi, oni su tu da im pomognu, ali odgovornost je na njima samima kako bi vratili društvu", dodala je učiteljica Huzjak. 

Nije sve savršeno. Ni finski tinejdžeri ne vole školu

Tijekom boravka bili su u obilasku muzeja u koji su došla i djeca u sklopu nastave s vrtićem jer Finci, objašnjava Huzjak, imaju razvijenu muzejsku pedagogiju. 

"U vrtiću je jedna odgojiteljica zadužena za četvero djece, dok je kod nas većinom jedna odgojiteljica na 20-ak djece. I moram priznati da naše tete odrade odličan posao s obzirom na to u kakvim uvjetima rade. U Finskoj je to sve dosta lakše. Inkluzija im je jako bitna i svako dijete s teškoćama ima svoju tetu koja je cijeli dan s njim. Pola vremena provode vani na snijegu i hladnoći, a isto tako u škole dolaze na biciklima i romobilima bez obzira na vremenske uvjete.”

Našalili su se kako nije sve savršeno u njihovim školama. U razgovoru s tinejdžerima su saznali kako ni oni, kao ni djeca u Hrvatskoj, ne vole školu. To ih je, kažu, pomalo nasmijalo i oraspoložilo. 

Kao veliku razliku između finskog i hrvatskog obrazovnog sustava istaknuli su financije jer iz finskog proračuna najviše novca odlazi u školstvo. Iako se radi o velikim svotama novca, ističu kako se i njihove škole bore s troškovima jer ne mogu svake godine sve financirati u jednakoj mjeri.

"Međutim, školstvo im je jako važno, kao i sami učitelji jer oni oblikuju društvo. Početni učitelj ima plaću oko 3000 eura, koja s godinama samo raste. Ovi specijalni učitelji koji rade s djecom s teškoćama imaju veću plaću nego, recimo, 'obični učitelji'. Njima je učitelj okosnica cijelog društva”, istaknuo je profesor Huzjak.

Ipak, smatraju kako se puno toga može uz malo ili više truda realizirati u Hrvatskoj, posebice ako će struka više sudjelovati u donošenju kurikuluma koji se neće radikalno često mijenjati. Uz to, napredak, kažu, može biti vidljiv i većim uključivanjem profesora koji neće posustajati.