ODNOS roditelja i djeteta oblikuju brojni psihološki, društveni i kulturni čimbenici. Često se primjećuje da su očevi manje izražajni ili privrženi prema svojim sinovima nego što su to prema kćerima ili u odnosu na povezanost majke i sina. Iako je svaki slučaj individualan, postoje određeni obrasci koji mogu objasniti ovaj fenomen.

Utjecaj društvenih normi o muškosti

U mnogim kulturama i dalje postoji snažan društveni pritisak na muškarce da se ponašaju na način koji se smatra muževnim. To često uključuje emocionalnu suzdržanost, naglašavanje snage, neovisnosti i izbjegavanje ranjivosti. Kao rezultat toga, neki očevi mogu osjećati da pokazivanje nježnosti ili emocionalne otvorenosti prema svojim sinovima može biti protumačeno kao slabost. Ovakvi obrasci ponašanja često su duboko ukorijenjeni i prenose se s generacije na generaciju.

Utjecaj odgoja i obiteljskih uzora

Način na koji muškarac odrasta često ima ključnu ulogu u tome kakav će biti kao otac. Ako je čovjek odrastao u okruženju u kojem izražavanje emocija nije bilo poticano, velika je vjerojatnost da će isti obrazac prenijeti i na svoj odnos sa sinom.
Mnogi očevi nisu imali pozitivne uzore koji bi im pokazali kako izražavati ljubav i naklonost na način koji je prirodan i zdrav. Nedostatak ovih modela može ograničiti njihovu sposobnost da otvoreno pokažu emocije prema svojoj djeci.

Očekivanja od djece i fokus na uspjeh

Roditelji, a posebno očevi, često osjećaju odgovornost za pripremu sina za uspjeh u konkurentnom svijetu. To može dovesti do discipliniranijeg i strožeg pristupa roditeljstvu, gdje naglasak nije na emocionalnoj povezanosti, već na razvijanju praktičnih vještina, snalažljivosti i otpornosti. U ovakvom okruženju briga i nježnost mogu pasti u drugi plan, dok se veći naglasak stavlja na postignuća, uspjeh i snalažljivost u životu.

Razlike u emocionalnoj povezanosti s kćerima i sinovima

Neka istraživanja sugeriraju da očevi lakše izražavaju naklonost prema kćerima zbog društvenih normi koje povezuju nježnost i brižnost sa ženstvenošću. Osim toga, često postoji zaštitnički instinkt oca prema kćeri, što se može manifestirati kroz izraženiju emocionalnu povezanost. Ovaj instinkt može potaknuti očeve da se prema kćerima ponašaju nježnije i zaštitnički, dok se prema sinovima očekuje stroži i praktičniji pristup.

Iako postoje brojni razlozi zbog kojih su neki roditelji manje privrženi svojoj djeci, najvažnije je razumjeti da su mnogi od tih obrazaca rezultat društvenih normi i obiteljskih iskustava. Svjesnost o ovim faktorima može pomoći očevima da poboljšaju svoj odnos sa sinovima i pronađu način kako pokazati ljubav i podršku na način koji neće biti ograničen zastarjelim normama o muškosti.

Roditeljstvo nije samo priprema djeteta za životne izazove, već i izgradnja emocionalne povezanosti koja će im pomoći da se osjećaju voljeno, sigurno i podržano – bez obzira na spol.