NASTAO je dok je još egzistirao NSU, a dizajn nije jedina stvar kojom se nije proslavio.

Čak i danas, u njihovom sutonu, Audi je jedan od rijetkih čiji karavani privlače poglede i spadaju u red itekako poželjnih automobila. O RS6 da i ne govorimo, kao jednom od najposebnijih i najprivlačnijih karavana uopće.

Priča o Audiju, a time i karavanima, seže u kraj 1960-ih kad je NSU uz Prinza lansirao i Ro 80 te se uslijed određenih poslovnih rezultata spojio s Audijem. U to vrijeme na drugom kraju svijeta, u Urugvaju, dizajniran je NSU P10, karavan na osnovi Prinza.

Urugvajski uvoznik Quintanar poželio je nešto veće od Prinza, male limuzine s motorom postavljenim straga. 1968. krenuo je samostalno proizvoditi karavan nazvavši ga P6, ali se pokazao nedovoljno agilnim s malim dvocilindrašem zapremine 0.6 litara i snage tek 36 KS. 

Nakon otprilike 140 proizvedenih primjeraka predstavnici urugvajskog uvoznika sastali su se u sjedištu NSU-a u Neckarsulmu kako bi proširili suradnju. Cilj je bio da njemački inženjeri uguraju snažniji četiricilindarski motor iz Prinza 1000 u stražnji kraj karavana. Uspjeli su, ali tako da su doslovno oduzeli značajan dio prtljažnog prostora. Začudo, Quintanar je prihvatio takvo rješenje i nastao je NSU P10 "Uruguay" s 43 KS koji je mogao juriti 120 km/h, a trošio je oko 7.5 l/100 km. Do 1971. godine, kad se NSU povukao iz Urugvaja, prodano je oko 500 primjeraka.

Originalni NSU P10 i danas stoji u muzeju u Neckarsulmu, gdje se još uvijek nalazi Audijeva tvornica.