NJENO umjetničko ime kao da pripada američkim visokodruštvenim sapunjarama, a njeno pravo ime meksičkim telenovelama. Porijeklom je Argentinka stasala i obrazovana u Urugvaju, gdje je i počela glumiti, a završila je u Americi.

Čitav taj miks navodi da je u pitanju prolazna hispano glumica koju je Hollywood usput koristio kad je potrebno da se na španjolskom nariče u multirasnim dramama, takvih smo dosta viđali i rijetko koju zapamtili, međutim njeni filmski i televizijski odabiri su ipak drugačiji od dojma koji bi se mogao dobiti gledajući joj biografiju na papiru i zato smo je, je li, i zapamtili. 

Uostalom, govorimo o dobitnici dva Zlatna globusa, po jedan za film i TV, to je rijedak uspjeh i među glumicama koje nisu morale mijenjati kontinente ne bi li došle u Kaliforniju. Ona, a njeno ime je Linda Cristal, pristigla je tamo sredinom pedesetih i na filmu bila aktivna do sredine sedamdesetih, poslije još malo na malim ekranima, što i nije puno vremena, no kvalitetno je potrošeno. 

Na početku snimala vesterne 

U prvih par godina je gotovo isključivo radila vesterne, bila je partnerica Daniju Andrewsu u Komančima te visoko potpisana i u The last of the fast guns i The fiend who walk the west (vestern baziran na noiru Poljubac smrti u kojem Widmark gura invalidnu ženu niz stepenice).

Već 1958. je osvojila prvi od dva Globusa, i to za besprijekoran štimung što je pružila Savršenom odsustvu Blakea Edwardsa, komediji koja se trudila da izvuče maksimum iz popularnosti bračnog para Tony Curtis - Janet Leigh. Ali je izvukla možda i više iz Linde i eto, Linda se na kraju okitila i prestižnom nagradom.

Snimila je zanimljiv krimić Cry tough s Johnom Saxonom, ali brzo se vratila vesternima. John Wayne ju je zvao za njegov redateljsko-glumački podvig Alamo i nije žalio para da je dobije. Poslije je stigao poziv i od Svevišnjeg osobno, John Ford je uposlio senjoritu Cristal da bude ljuba Jimmyja Stewarta u Two rode together.

Tako da bilo je tu nekad jakih, nekad slabih ženskih uloga za nju, sve s velikim harambašama američkog filma i svaki put se snašla super. U međuvremenu je snimila također kaubojsku seriju High Chaparral za koju je osvojila svoj drugi Globus i u kojoj se pojavila u gotovo 100 epizoda.

S Bronsonom snimila akcijski klasik

Još Paniku u gradu ne smijemo zaboraviti iz šezdesetih, a potom i njen posljednji bitan film i možda najpopularniji iz današnje perspektive ako uzmemo u obzir koliko ga često ima na televizijama, to je akcijski klasik Gospodin Majestyk (1974.) s Charlesom Bronsonom.

I stvarno je šlag na torti, jer je ekstremno žestoka u filmu, žuljevitih ruku i hvatanjem posljednjeg voza u mislima, svojim iskustvom savršeno paše uz Charlieja pošto je već bila u petom desetljeću življenja i uvijek u ovakvim filmovima to bolje izgleda nego kad se glavni momci spetljaju s nekim klinkama, odnos dvoje zrelih i zajebanih ljudi koji su i prije radnje filma već svašta prošli u životu samo dodatno daje dubinu cijelom njihovom odnosu.

I s te strane parira svim opasnim glavama u ostvarenju (a opasnijih od Bronsona i Ala Lettierija teško da ima), a i izgledom parira značajno mlađoj Leeji Purcell koja je s druge strane zakona, tako da je Linda jedna velika vrijednost Majestyka, plus kao kuća za ovo i inače kvalitetno ostvarenje i zaslužila je da baš ona vozi kamionet u čuvenoj jurnjavi pri kraju filma koja se možda ne spominje prilikom listanja filmske povijesti toliko često koliko one vožnje u Bullittu ili Francuskoj vezi, ali gotovo da je jednako impozantna. 

Uzevši sve to u obzir, Gospodin Majestyk sa svim svojim lubenicama bi mogao biti neka vrsta labudove pjesme za Lindu iako je poslije još ponegdje glumila i mirne duše ćemo Majestyka tako i promatrati. Svoje konačno zbogom glumi je rekla desetak godina kasnije, a onda posljednja tri i pol desetljeća provela u miru i blagostanju Beverly Hillsa sve do smrti 2020. godine.

Nekih devedesetak godina ranije u Santa Feu je rođen ovaj mrak od žene po imenu Marta Victoria Moya Peggo Burges. Ili kraće i jasnije - Linda Cristal.