PROŠLE su četiri godine otkako smo pogledali Slice of Life, impresivnu kratkometražnu posvetu SF klasiku Blade Runner, koja je oduševila ne samo regionalnu već i svjetsku publiku i pobliže nas upoznala s ekipom iza ovog uistinu kvalitetnog hommagea.

Dino Julius, Luka Hrgović i producent Niko Sučić predanim radom, kreativnošću i vlastitim sredstvima stvorili su jedno od djela za koja bez problema možemo reći: "Svjetski, a naše."

Naravno, bilo je za očekivati da će nakon izvrsne ture po festivalima to otvoriti i neka vrata američke filmske industrije, koja je u vječnoj potrazi za onima koji za malo mogu napraviti sve, ali to se, barem zasad, još nije dogodilo.

"Kada je Slice of Life odrađivao svoju festivalsku turu i privlačio pažnju čak i u Hollywoodu, bilo je ponuda i nekih inicijalnih razgovora, ali na kraju se ništa nije materijaliziralo. To je svijet u kojem se vrata odškrinu i ako se ne provučeš istog trena, ona se odmah zatvaraju. Za par tjedana si već stara, zaboravljena vijest, tako da ti ne preostaje ništa drugo nego krenuti s novim projektom i nadati se da će se vrata ponovno odškrinuti i ostati takva barem malo dulje", rekao nam je producent Niko Sučić.

A novi projekt je tu. Zove se Splashback i ekipa je ovog puta otišla u potpuno drugom smjeru. 

"Apsurdistička satira"

"Splashback je apsurdistička satira smještena u ljeto 1969. godine u i oko NASA-e, u periodu prije i nedugo nakon prvog slijetanja ljudske posade na Mjesec. Dok su oči svih na svijetu uprte prema gore, jedan čovjek gleda prema dolje - točnije, u pisoar. Njegovo ime je George Losser i radi kao nadzornik skladišta u NASA-i, a misija kojoj je u potpunosti posvećen nije ni Saturn V raketa ni Apollo 11, već rad na rješavanju jednog od najvećih problema svakog muškarca - povratnom prskanju iliti splashbacku prilikom mokrenja", govori nam Niko.

"Zato je osmislio prvu mrežicu za pisoar, koju pokušava predstaviti glavešinama u NASA-i preko svog egocentričnog šogora i glasnogovornika Svemirske Agencije Jacka Wanckera. Jack ismijava njegov projekt pa George odlučuje uzeti stvar u svoje ruke i podmetnuti prototip mrežice u pisoar WC-a pored dvorane u kojoj press-konferenciju drže sam Neil Armstrong i ostali astronauti. Neil odlazi na WC i nakon korištenja pisoara s mrežicom ostaje oduševljen ovim briljantnim izumom. Kreće nevjerojatni slijed tragikomičnih događaja prepun intrige, izdaje i apsurdnih zapleta, koji će dosegnuti čak i najviše instance američke politike", nastavlja.

Riječ je o 15 godina staroj ideji Luke Hrgovića, ujedno redatelja i majstora vizualnih efekata koji se želio pozabaviti apsurdnošću situacije u kojoj se za vrijeme jednog od najvećih događaja u ljudskoj povijesti paralelno odvija intrigantni razvoj jednog od naizgled najnebitnijih izuma čovječanstva. 

Luka je ideju prenio ostatku ekipa za vrijeme jednog road-tripa u Istri, a sva trojica su već u autu ideju nadogradila, definirala glavnu temu i ocrtala odnose među likovima. Dino je u idućih par tjedana natipkao scenarij naslovljen Splashback, koji će nešto više od godinu dana poslije postati polusatni film. 

Iako sve djeluje kao jedna od onih situacija koje su toliko bizarne da su vjerojatno istinite, priča o inventivnom NASA-inom skladištaru potpuno je izmišljena. I dok su Blade Runner, Ridley Scott i filmaši osamdesetih bili reference za Slice of Life, ekipa je ovog puta inspiraciju potražila na drugim izvorima.

"Splashback veći fokus stavlja na samu priču, a u tom pogledu su nam najveći uzori bili ponajbolji satiričari u povijesti filma, braća Coen. Naravno, tu je i neizbježni Tarantino, čiji se utjecaj vidi u dijalozima i revizionizmu povijesti, te legendarni Leslie Nielsen, čiji duh i šarm iz ranijih, kultnih parodija svakako jesu jedan od elemenata koje smo pokušali prenijeti i na likove Splashbacka", kažu.

Makete i minijature koje su bile ključne za Splice of Life i ovog su puta pronašle mjesto u filmu, a kao što i sami kažu, one su već i svojevrsni autorski potpis.

Makete stvarnih lokacija

Ipak, ovog su si puta postavili nove izazove.

"Rad na ovom filmu je donio neke nove i u mnogočemu veće izazove nego rad na Slice of Lifeu. Primjerice, cijeli Slice of Life se odvija po noći uz velike količine kiše i smoga i s izmišljenim zgradama i modelima, pa je tako na neki način lakše sakriti sve nedostatke maketa i minijatura", objašnjavaju.

"S druge strane, Splashback se uglavnom odvija po vedrom danu i prikazuje stvarne lokacije NASA-e i modele pravih Saturn V raketa,pa su i makete i minijature morale biti daleko detaljnije i preciznije te je cijeli proces izrade i snimanja bio puno kompliciraniji i profesionalniji. Za arhitekturu je pogotovo bitno da bude precizna i da sve linije budu pravilne jer se minijaturama ne opraštaju greške i čim je nešto imalo pogrešno, odmah cijela maketa ili minijatura izgleda fake.

Uz sve to, odlučili smo ovaj film snimati u crno-bijelom 4:3 formatu kao svojevrsni hommage klasičnim holivudskim filmovima 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća, što je također samo po sebi bilo novi izazov jer je način kadriranja i osvjetljavanja scene u takvoj formi potpuno drugačiji od onoga na što smo naviknuli radeći moderne filmove", dodaju. 

Sve lokacije pronašli su u Zagrebu i okolici, a Luka je za sve vanjske kadrove izradio realistične makete zgrada, od Kennedy Space Centra i popratnih NASA-inih zgrada i skladišta sve do modela rakete Saturn V. 

Za interijere su izabrali mjesta u Zagrebu koja donekle podsjećaju na šezdesete ili se uz određenu količinu scenskih rekvizita mogu urediti da izgledaju tako.

Primjerice, NASA-ina press-konferencija, domjenak i lokal u kojem se slavi slijetanje na Mjesec snimani su u Spomen-domu Kumrovec, veliki WC u klimaksu trećeg čina sniman je u Domu sportova, a kao hodnici NASA-e poslužili su oni na Filozofskom fakultetu i Pučkom otvorenom učilištu. 

Britanski TV i kazališni glumci

Što se glumaca tiče, radi se mahom o britanskim televizijskim i kazališnim glumcima (Alan Hay, Matthew Simpson, Sam Rintoul, Timothy Nixon, David Gilliam, Kent Goldfinch, Tesa Litvan).

"Pošto je film na engleskom i krcat je dijaloga, nismo imali drugu opciju nego angažirati glumce koji su nativni govornici engleskog. A pošto nam budžet nije dozvoljavao angažman američkih glumaca (od njihovih minimalaca do avionskih karti), odlučili smo pronaći kvalitetne profesionalne britanske TV i kazališne glumce koji prirodno lako mogu skinuti američki naglasak. Nismo odradili klasični casting u Londonu, već smo preko njihovih online baza glumaca odabrali po dvadesetak kandidata za svaku ulogu i poslali im upite. Dio njih je odgovorio snimkama svoje audicije i, na svu sreću, svi koji su nam bili favoriti prije samih audicija opravdali su očekivanja. Njima se sam projekt, kao i prilika da na tjedan dana odu u Hrvatsku snimati, jako svidio pa nije bilo previše problema dogovoriti se", govori Niko za Index. 

"Bankovni računi su nam nakon ovog prazni"

A ako vam sve ovo djeluje kao daleko ambiciozniji i financijski zahtjevniji projekt, u pravu ste.

Budžet ovog gotovo tridesetominutnog filma nakon postprodukcije popeo se do 70 tisuća eura. I premda je to zanemariva cifra čak i u hrvatskim okvirima, kad sve izlazi iz vlastitog džepa, radi se o vrtoglavim iznosima, a kao što i sami kažu: "Nakon Splashbacka su nam bankovni računi prazni tako da more ovog ljeta nećemo vidjeti." 

Inače, objašnjavaju nam da je budžet bio višestruko veći nego za Slice of Life zbog logistike: "Dok smo potonji snimali više od 100 dana tijekom nekoliko godina u jednoj garaži na Borčecu, s ekipom sačinjenom od prijatelja koja je rijetko prelazila pet članova, Splashback je bila prava produkcija s profesionalnim filmskim djelatnicima i glumcima, hrpom statista, nekoliko lokacija, i sve to zbijeno u svega osam dana snimanja. Tu nam je svakako pomogla suradnja s producentom Ljubom Zdjelarevićem iz produkcijske kuće Kinoteka pa smo uspjeli cijelu tu priču dovesti na neki viši nivo."   

Iako je HAVC bio vrlo susretljiv, pravilnik im nije dopuštao pomoć jer film nije na hrvatskom jeziku i ne bavi se temom vezanom za Hrvatsku, a budući da je riječ o kratkometražnom filmu, nerealno je očekivati da će nakon svega pokriti i troškove, a kamoli zaraditi. 

Stoga je riječ o projektu koji je rezultat iskrene strasti autora, a jedino što im preostaje jest festivalska turneja i mogućnost da strani producenti prepoznaju vještinu, strast i predanost autora: "To je prilika da se šira internacionalna publika upozna s tvojim radom, a i neophodno je za širenje kontakata i možebitnu buduću suradnju sa stranim producentima i produkcijama. A kada se odradi taj festivalski ciklus, stavljamo Splashback na naš YouTube kanal da ga svi mogu pogledati. Do tada planiramo svaki tjedan izbaciti po jedan od mnogih making-of videa, kojima ćemo kronološki popratiti cijeli tijek projekta, od idejnog začetka, izrade scenarija, traženja lokacija i castinga sve do samog snimanja i postprodukcije te onoga što se pokazalo kao iznimno tražen materijal - vodiči kroz proces dizajna, izrade i snimanja minijatura i maketa."

I za kraj smo zapitali kad će na red doći i dugometražni projekt: "Konačni cilj nam je uvijek bio snimati dugometražne filmove. Imamo već napisani scenarij za dugometražni film Slice of Life, koji bi zadržao određene elemente vizualne estetike kao kratkometražni, ali uz kompleksnu priču punu dijaloga i bogat world-building.

No za to nam ipak trebaju nešto ozbiljnije financije. Zato sada radimo na scenariju za financijski daleko prihvatljiviji projekt koji bi se bavio aktualnom temom AI-a, a koji bismo teoretski mogli snimiti vlastitim novcem, pa ćemo vidjeti što budućnost nosi. Tko zna, možda se kroz par mjeseci uspijemo provući kroz koja od onih odškrinutih vrata."

A svi koji žele pogledati film, mogu to učiniti 17. lipnja u Laubi, gdje će u 20 sati i 30 minuta biti održana premijera ovog modernog "masterpissa", kako ga nazivaju autori.