ZAPOČET ću tekst priznanjem da nikada nisam bio prevelik fan novozapočetog DC-jevog filmskog univerzuma koji je Zack Snyder zakotrljao 2013. blockbusterom Man of Steel. I daleko od toga da nisam poklonik DC-jevih super junaka. Štoviše, Superman Richarda Donnera neupitni je kultni klasik, oba Batmana Tima Burtona i danas smatram vjerojatno najboljim uprizorenjem, a Christopher Nolan snimio je fenomenalnu trilogiju koja nam je pokazala da "campy" pristup nije jedina opcija.

Međutim, DCEU je imao više promašaja nego pogodaka i pritom naravno ne govorimo o financijskom uspjehu jer filmovi su neupitno uspješni, ali u kreativnom smislu debelo su kaskali za onime što je dolazilo iz Marvela. "Ozbiljan" pristup predlošcima vrlo je brzo doživio zaokret nakon što je svima postalo kristalno jasno da Snyder nije Nolan, što je vidljivo već u prvom Suicide Squadu, a zatim i Wonder Woman. Ipak, nedostajalo je te razigranosti Marvelovog recepta koji je osmislio Jon Favreau i koji je ostao temelj za više-manje svaki film koji je uslijedio.  

DC-jeva priča nastavila se s više podbačaja nego pogodaka, a dobili smo i paralelni univerzum u vidu Jokera (Phoenix) i Batmana (Pattinson) koji funkcioniraju mimo DCEU-a iako prosječni gledatelj u ovoj fazi više vjerojatno ni ne zna što pripada čemu niti zašto se sve ovo događa.

Bilo kako bilo, nakon očajnog Black Adama i podjednako groznog nastavka Shazama!, došao je red na Flasha i realno, ovo je jedan od boljih, ako ne i najbolji film DCEU-a.

Možda je problematičan, ali u ulozi je savršen

Ezra Miller u stvarnom je životu možda potpuni psihopat koji neprestano pleše na tankoj liniji između otkazivanja i velike priče o iskupljenju, ali je pun pogodak u ulozi neurotičnog Barryja Allena, to jest The Flasha.

Preosjetljivim američkim kritičarima i publici on je možda i trn u oku i ono što će im pokvariti uživanje u filmu, ali iskreno, nitko nema vremena baviti se svim tim američkim političkim korektnim preseravanjima jer trebala bi vam tablica u Excelu da vodite evidenciju o svakoj slavnoj osobi koja se ogriješila o stroge moralne zakone Twitter Inkvizicije.  

Ukratko, Ezra je odličan u ulozi i nadamo se da će ga u ulozi zadržati dok god ne završi u zatvoru. Što je također moguće.

Što se priče tiče, ona... Postoji. U neprestanim nastojanjima da izvuče oca iz zatvora i oslobodi ga od krivnje za ubojstvo majke, Flash slučajno otkrije da može putovati kroz vrijeme i, unatoč upozorenjima Brucea Waynea, odluči spasiti život majci i pritom u potpunosti mijenja povijest što stvara - pogađate - paralelnu stvarnost, čime je i DC ušao u neizdrživi klišej superjunačkih filmova koji istražuju multiverzum.

No, ako vam to ne smeta, očekuje vas apsolutna zabava.

Nisam siguran računa li se ovo opće mjesto kao spoiler jer znao sam to mjesecima prije nego se film pojavio, ali za svaki slučaj, čitatelje ću upozoriti da slijedi SPOILER.

Uglavnom, u moru novih, starih i legendarnih likova koji se pojavljuju u pravoj i paralelnoj stvarnosti, jedan od velikih povratnika je i legendarni Michael Keaton koji se ulozi Batmana vratio prvi put nakon Burtonovih kultnih klasika.

Zaključak?

A zaključak je - Keaton je bio i ostao fenomenalan izbor za ovu ulogu.

Bez ikakvih bih problema prihvatio još tri filma s Boomer Batmanom u glavnoj ulozi. Keaton je šarmantan, karizmatičan, duhovit, savršeno balansira ozbiljnost i humor te, unatoč godinama i više nego očitim borama, i dalje izgleda odlično u kostimu. Osim toga, nisu ulazili u jezivo pomlađivanje već imamo prilike uživati u umirovljenom Wayneu koji dane provodi u derutnoj vili, godinama udaljen od dana ponosa i slave.

Redatelj Any Muschietti vrlo se često oslanja na nostalgiju i film je gotovo iritantan u svom servisiranju fanovskih očekivanja, ali u tim nastojanjima češće pogađa nego promašuje i to je ono najbitnije. Film uspijeva biti istinski duhovit, ponekad dirljiv, prepun pop kulturalnih referenci, trivije za istinske fanove, autoreferentan, ali ne na iritantan način, a atmosfera i glazba će one starije gledatelje vratiti u djetinjstvo kada su s oduševljenjem gledali filmove o superjunacima. The Flash je (slučajno ili namjerno) nabasao na odličan recept i nadamo se da će DCEU barem dio toga uspjeti zadržati u nadolazećim filmovima.

Akcija je većinu vremena suluda, a u posljednjoj trećini filma na trenutke osjećate apsolutno audio-vizualno preopterećenje. I to možda i ne bi bilo toliko očito ni neugodno da film generalno ne pati od jednog ogromnog problema.

Uglavnom, specijalni efekti su u najboljim trenucima solidni, a u najgorim trenucima kriminalno neoprostivi. Ponekad niste sigurni je li ovo rezultat svjesne odluke ili ofrlje odrađen posao koji u sjećanje priziva videoigre iz 2013. i onaj trenutak iz Scorpion Kinga kada prvi put ugledamo CGI izdanje The Rocka.

Na svu sreću, takvih trenutaka nema previše pa film kroz svoje 144 minute (da, još jedan predugi blockbuster) prolazi relativno bezbolno.

The Flash je posveta žanru i izuzetno zabavna šetnja kroz povijest filmova o superjunacima, a čak i uz poneke nedostatke i dalje uspijeva biti možda i najbolji DCEU film u posljednjih deset godina.

Ocjena: 8/10