PONEKAD je potrebno nekoliko gledanja dugog filma kako bismo ga zaista zavoljeli jer se ponovljenim gledanjem bolje upoznaju likovi i složena priča. Lars von Trier, poznat po dugim i kompleksnim filmovima, ponekad je zaspao zbog opsežnosti nekih filmova. Tek nakon ponovljenih gledanja shvatio je njihovu genijalnost.

Jedan od tih filmova je Barry Lyndon Stanleyja Kubricka, koji traje tri sata i prikazuje uspon i pad glavnog lika, kojeg glumi Ryan O'Neal. Film ima zapanjujuću kinematografiju koja ga čini izuzetno autentičnim za kasno 18. stoljeće.

Osim O'Neala, u filmu glume i Marisa Berenson, Gay Hamilton, Michael Hordern, Patrick Magee te Hardy Krüger. Film je osvojio nekoliko Oscara, a mnogi ga smatraju jednim od Kubrickovih najvećih djela. Iako je impresivan vizualno i tematski, Von Trieru je bilo teško pogledati ga cijelog prvi put.

Von Trier je poznat po izazovnim radovima, poput filma Nimfomanka, koji prati ženu dok se prisjeća svoje intenzivne seksualne prošlosti, i Antikrista, koji sadrži mnoge potresne i nasilne scene. Tu je i Kuća koju je izgradio Jack, koji je također izuzetno težak za gledanje. Mnogo njegove umjetnosti je izazovno, ali to je naučio od Kubricka.

U razgovoru za Film Comment objasnio je: "Prvi put kad sam gledao film Barry Lyndon zaspao sam tri puta. Nakon toga sam ga pogledao još 20 puta i svaki put mi se sve više sviđao. Ponekad umjetnost nije tako lako probaviti."

Doista, ponekad su najljepša i nezaboravna umjetnička djela ona koja ne možemo lako i odmah shvatiti. Možda se, kada nešto gledamo prvi put, nalazimo na pogrešnoj točki u životu da bismo to shvatili, a tek ponovnim gledanjem film nam može otkriti svoju pravu ljepotu i važnost.