VEĆ SMO navikli na vijesti da Sveučilište u Zagrebu iz godine u godinu pada na svim uglednijim rang listama najboljih svjetskih sveučilišta, no ove se godine na jednoj od najpoznatijih doslovno strmoglavilo.

Naime, naša najveća visokoobrazovna institucija na jučer objavljenoj rang listi QS za 2019., pala je iz kategorije od 601. do 650. mjesta u kategoriju od 801. do 1000. mjesta. Kako grafikon zorno pokazuje, to je najveći pad Zagreba od 2012. godine.

QS lista radi se na temelju šest kriterija: akademski ugled, ugled kod poslodavaca, omjer fakultetskog osoblja i studenata (20 %), d) omjer citata i akademskog osoblja (20 %), e) udio međunarodnog fakultetskog osoblja (5 %) i f) udio međunarodnih studenata (5 %).

Sveučilište u Ljubljani ove je godine ponovilo prošlogodišnji uspjeh završivši u kategoriji između 651. i 700. mjesta. Sveučilište u Zagrebu našlo se u istoj kategoriji sa Sveučilištem u Mariboru. I ove godine, sedmi put zaredom, na prvom mjestu je američki MIT (prezentaciju najboljih 10 pogledajte u videu dolje).

Liste nisu sve, ali se itekako gledaju

Kako smo već pisali na Indexu, o tome treba li se pouzdavati u rangiranja sveučilišta i njihovih sastavnica po raznim listama, u svijetu se vode prilično žučne rasprave. Ima stručnjaka koji smatraju da su rang liste, čak i one najpoznatije, nepravedne prema određenim područjima znanosti, pa čak i cijelim obrazovnim sustavima. Osobito često čuje se primjedba da na listama lošije prolaze humanističke i društvene znanosti nego prirodne, kao i da lošije završavaju obrazovni sustavi u kontinentalnoj Europi u odnosu na anglosaksonske.

Neki se također žale da određeni faktori vrednovanja, poput Nobelovih nagrada i Fieldsovih medalja, imaju preveliku težinu na nekim listama čime se mlađa sveučilišta stavljaju u nepovoljniji položaj. Konačno, brojni stručnjaci smatraju da su ocjene lista mnogo pouzdanije kada je riječ o prvih stotinjak sveučilišta. Poredak onih pri dnu liste znatno je manje precizan jer relativno slabi faktori mogu imati značajan učinak.

No unatoč tome o rezultatima uglednih rang lista svake se godine živo diskutira, a sveučilišta se redovno hvale svojim dobrim plasmanom, naravno, ako ga ostvare. Naša se, nažalost, nemaju čime pohvaliti.

Hrvatski matematičar i ekonomist Dražen Prelec, koji istražuje i predaje na uglednom MIT-ju u SAD-u, kaže da se u svijetu pozicioniranje sveučilišta na rang listama svake godine jako ozbiljno prati.

„Važno pitanje je zašto se sveučilišta natječu za mlade talente. Naime, ona itekako vode računa o tome koji im je položaj na svjetskim rang listama – jesu li među prvih deset, pedeset ili stotinu. Ako sveučilište pada na listama, netko će biti prozvan ili čak izgubiti posao. Ljudi na višim položajima, poput dekana, jako prate što se zbiva sa sveučilištem i spremni su uložiti puno novca da dobiju kvalitetne ljude i njihove laboratorije. Primjerice, jučer sam čuo da je MIT ponovno na prvom mjestu na QS listi već šestu godinu zaredom“, rekao je Prelec u Intervjuu za Index 2017. 

Čestitka senatorima i rektoru

Katastrofalan pad Sveučilišta u Zagrebu na QS listi za Index su prokomentirali brojni stručnjaci iz sustava visokog obrazovanja. Njihove komentare prenosimo u cijelosti.

„To, nažalost, nije ništa neočekivano. To je samo mala čestitka za uspjeh ne samo rektoru i njegovom vodstvu nego i svim senatorima koji su ga ove godine ponovno izabrali“, rekao je dr. sc. Kristian Vlahoviček, molekularni biolog s PMF-a u Zagrebu.

Sramota za Senat i cijelu akademsku zajednicu

„Novi pad Sveučilišta u Zagrebu na rang listi svjetskih sveučilišta, nažalost, samo dokazuje znanstvenu metodu. Svatko normalan je, zbog načina na koji se vodi sveučilište, a i cijela znanost i visoko obrazovanje u Hrvatskoj, predviđao da će se upravo to dogoditi. Ovo je sramota prvo za cijeli Senat Sveučilišta, a zatim i za cijelu našu akademsku zajednicu. I mene osobno je sram iako se ne osjećam osobno odgovornim, ali svejedno mi je neugodno. Sveučilište u Zagrebu je i moje sveučilište jer imam njegovu magistarsku diplomu, te umjesto da se cijela zemlja ponosi njegovim uspjesima, nas je sve više i više sram zbog onoga u što se pretvorilo. Nedavni počasni doktorat Draganu Čoviću je samo jedno recentno dno koje je Sveučilište dostiglo. Samo se nadam da će sve to uskoro prestati i da ćemo smoći snage okrenuti trendove i napokon početi razvijati znanost i obrazovanje kako bi jedna moderna zemlja to trebala raditi“, rekao je dr. sc. Ivica Puljak, fizičar s FESB-a u Splitu.

UNIZG ostvaruje bodove samo po jednom kriteriju

„Na QS listi od šest kriterija UNIZG ostvaruje bodove samo na omjeru studenata i akademskog osoblja. Lista je temeljena na šest kriterija, a oni nose različitu ‘težinu’ – a) akademski ugled (40 %), b) ugled kod poslodavaca (10 %), c) omjer fakultetskog osoblja i studenata (20 %), d) omjer citata i akademskog osoblja (20 %), e) udio međunarodnog fakultetskog osoblja (5 %) i f) udio međunarodnih studenata (5 %).

UNIZG je na tom jedinom kriteriju prema kojem ostvaruje bodove, 2018. ostvario rezultat 34,5, a 2019. godine 28,7. S obzirom na to da je to jedini kriterij prema kojem ostvaruje bodove, onda se za ovu listu samo to i može tumačiti kao razlog lošijeg rangiranja, tj. došlo je do lošijeg omjera studenata i akademskog osoblja što je rezultiralo ostvarenjem manjeg broja bodova koje se očituje u lošijem rangu. Pri tome jasno treba naznačiti da očito prema drugim kriterijima ne ostvaruje bodove iz nekog razloga - ili nisu dostupni podaci o tome, ili nisu značajni, ili UNIZG nije prepoznat prema kriterijima akademskog ugleda i ugleda kod poslodavaca koji se temelje na procjenama stručnjaka i poslodavaca kroz ankete“, kaže dr. sc. Nikola Baketa iz Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu.

Nikoga nije briga

„Bez obzira na to kakav je plasman Sveučilišta u Zagrebu i na temelju kojih parametara je ono ostvarilo taj plasman, najveći problem našega sustava je u tome što sveučilištima u Hrvatskoj uopće ne mora biti važno jesu li i kako plasirana na različitim rang listama. Naša sveučilišta postoje u svojem malom nacionalnom mjehuriću nevažnosti. Rektorima, prorektorima, dekanima i profesorima to itekako odgovara, a građanima i politici to nije dovoljno bitno da bi zahtijevali promjene.

Dakle, bilo Sveučilište u Zagrebu među prvih stotinu ili ispalo sa svih svjetskih lista, to se ni na koji način ne bi odrazilo na kvalitetu nastave, istraživanja, poslovanja ili upravljanja na Sveučilištu – i to je ono što smatram temeljnim problemom“, rekao je filozof dr. sc. Pavel Gregorić s Instituta za filozofiju u Zagrebu i Sveučilišta u Göteborgu.

Brojni razlozi

„Plasman Sveučilišta u Zagrebu na QS ljestvici sigurno je posljedica različitih faktora – neke možemo pronaći u samoj metodologiji koja je primijenjena za prikaz mjesta neke institucije (npr. sveučilište nije isto što i fakultet, broj i vrsta radova koje hrvatski znanstvenici tradicionalno objavljuju nisu toliko vidljivi na rang ljestvicama, dominacija određenih znanstvenih područja - ponajprije prirodne i biomedicine, dominacija radova na engleskom jeziku i sl.).

Ostali se razlozi pronalaze na nacionalnoj razini (postojeće zakonodavstvo, slaba konkurentnost, relativno nisko financiranje visokog obrazovanja i znanosti, opća znanstvena klima i sl.), ali i na razini samih sveučilišta, primarno u njihovoj strateškoj (ne)opredijeljenosti. Bilo bi dobro da se svako sveučilište opredijeli za svjetsku ljestvicu na kojoj želi ostvariti određeni plasman, kao i za znanstveno/a područje/a, kako bi bolje profiliralo i povećalo svoju vidljivost. S obzirom na to da su razlike u metodologijama ljestvica značajne, teško je biti na visokim mjestima na svim svjetskim ljestvicama (osim vrhunskim američkim sveučilištima). Isto tako, sveučilište jednostavno ne može biti u svim područjima najbolje te je potrebno strateški odlučiti koja su znanstvena područja najznačajnija za to sveučilište.

S druge strane, i država u tom profiliranju sveučilišta može pomoći - inozemnim sustavima je uobičajeno da se kroz politike u visokom obrazovanju promoviraju strateška usmjerenja određenog broja znanstveno-istraživačkih institucija u sam vrh određenih ljestvica. Na taj način se izbjegava 'uprosječivanje' i cijeli sustav može napredovati upravo zahvaljujući toj heterogenosti“, poručila je dr. sc. Jasmina Havranek, ravnateljica Agencije za znanost i visoko obrazovanje.