ZOOLOŠKI vrt grada Zagreba prije četiri godine napravio je nastambe za čovječju ribicu i dinarskog voluhara, te je tako postao jedini zoološki vrt na svijetu u kojem se mogu vidjeti te dvije endemske vrste.

Čovječja ribica endem je podzemnih slatkovodnih staništa dinarskog krša. Na njezin opstanak u prirodi utječu čovjek i klimatske promjene. Evolucijski gledano, ona je jedan od najzanimljivijih vodozemaca. Riječ je o jedinom spiljskom kralješnjaku u Europi koji je potpuno prilagođen životu u mraku i na niskim temperaturama. Odrasle čovječje ribice zadržavaju morfološke karakteristike ličinke, sporo odrastaju, a žive više od 60 godina. Zahvaljujući tome, čovječja ribica je najdugovječniji vodozemac.

Staništa čovječje ribice nalaze se u Italiji, Sloveniji, Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini, a u spilje Francuske i Njemačke unio ih je čovjek.

Čovječje ribice, koje žive u Zoološkom vrtu grada Zagreba, tamo su stigle uslijed jakih kiša i poplava koje su ih izbacile iz prirodnih staništa. Takozvano ispiranje čovječjih ribica prirodni je fenomen kojim se smanjuje broj jedinki u prirodi jer ih, zbog konfiguracije terena, nije moguće vratiti pod zemlju. No, taj fenomen stručnjacima omogućuje neinvazivno proučavanje vrste.

Dinarski voluhar je glacijalni relikt. Jedini je pripadnik svojeg roda koji se razvijao posljednja četiri milijuna godina. Riječ je o malom sisavcu iz reda glodavaca, u srodstvu s voluharicama. Naseljava krševita područja Jugoistočne Europe. U prirodi živi između tri i četiri godine.

Uz jedinke koje mogu vidjeti posjetitelji, u Zoološkom vrtu živi još desetak čovječjih ribica i tridesetak dinarskih voluhara. Te su životinje uključene u projekte istraživanja i zaštite, što spada među osnovne djelatnosti suvremenih zooloških vrtova.