DOSADAŠNJE istraživanje pokazalo je da štakori, koji su mahom ozloglašeni, pomažu drugim jedinkama u nevolji, kao i da uzvraćaju uslugu onima koji su im nekada priskočili u pomoć. Štoviše, rezultati nove studije ne samo da dodatno potvrđuju da štakori posjeduju moć empatije, već svjedoče i o tome da se izbjegavaju međusobno ozljeđivati.

Studija je objavljena početkom ovog mjeseca u časopisu Current Biology, a obuhvaćala je štakore izdresirane da povlačenjem ručica dođu do šećernih poslastica. U slučajevima gdje je ručica zadala blagi elektrošok susjednoj jedinki, nekolicina bi štakora prestala istog trenutka dodirivati tu ručicu, prebacivši se na neku drugu, prenosi u navodu National Geographic.

Nagon da se očuva dobrobit druge jedinke reguliran je prednjim cingularnim korteksom kod ljudi, dok su daljnji ogledi pokazali da ovaj dio mozga ima istu funkciju i kod štakora, što je prvi znanstveni dokaz da prednji cingularni korteks služi drugim bićima u te svrhe.

Ova sličnost između mozga ljudi i štakora je uzbudljiva iz nekoliko razloga. Najprije, ukazuje da je osjećaj za dobrobit drugih duboko ukorijenjen u evolucijskoj povijesti sisavaca. Pored toga, ovo saznanje moglo bi rasvijetliti uzrok poremećaja osobnosti kao što je sociopatija gdje je prednji cingularni korteks oštećen.

Stručnjaci se nadaju da će pomoću ovih novih podataka uspjeti donekle proniknuti u mogućnost stvaranja osjećaja za dobrobit drugih kod osoba koje pate od antisocijalnih poremećaja, za čiji nagon za nasiljem ne postoje djelotvorni lijekovi.