Film umjesto knjige: Ovo su klasici koje bismo voljeli gledati na malim i velikim ekranima
Foto: Shutterstock
OVE SE subote obilježava Međunarodni dan pismenosti, a oni kojima su pravopis i gramatika bolne točke vjerojatno su kroz život više puta naišli na savjet "Čitaj više knjiga".
Svjetski su klasici uistinu jedan od najjednostavnijih načina da opismenimo svoje tipkane (odavno nisu pisani) retke, a unatoč tome lektire od pamtivijeka zadaju muke brojnim školarcima koji kraćim putem pokušavaju doći do rezultata/ocjena. Otkad je interneta ta su brza rješenja nadomak svačije ruke, pa je jedan klik dovoljan da provjerimo što se sadržajno skriva u nekim od najslavnijih romana u ljudskoj povijesti.
To neće pomoći našoj pismenosti, isto kao ni gledanje ekranizacija slavnih djela, ali oni kojima je čitanje mrzak sport mogli su, otkad je televizije, preko filmova barem proširiti svoje opće znanje kad su u pitanju informacije i priče koje se skrivaju iza tvrdih (ili mekih) korica. Hollywood pamti brojna posezanja za klasičnom literaturom prilikom stvaranja svjetskih blockbustera, neka su bila uspješnija od drugih, a samo nas ove jeseni očekuju garantirani hitovi upravo iz tog područja. Tako ćemo moći gledati još jednu verziju Tolstojeve "Ane Karenjine" i Hugoovih "Jadnika", a s velikim se nestrpljenjem očekuje i prvi dio trilogije Tolkienova "Hobbita".
Ipak, postoje i oni romani, drame ili pripovjetke kojih se filmski producenti još uvijek nisu prihvatili, a mi vam donosimo neke koji bi zasigurno polučili uspjeh na kino blagajnama.
J.D. Salinger, "Lovac u žitu"
Omiljeni roman svakog tinejdžera još uvijek nije stigao na red za filmsku adaptaciju. A tome je tako zbog naputaka slavnog pisca koji se protivio ideji da se Holden sa svojim mukama pojavi u filmskom obliku. U pismu iz 1957. godine napisao je: "Moguće je da jednog dana prava budu prodana. A s obzirom na to da postoji vjerojatnost da neću umrijeti bogat, razmišljam o tome da prava na svoja djela ostavim u nasljeđe svojoj supruzi i kćeri kao svojevrsno osiguranje. Doduše, nimalo ne veseli spoznaja da neću vidjeti rezultate toga".
Gabriel García Márquez, "Sto godina samoće"
Slavni kolumbijski pisac također se odupire prodavanju prava za filmske adaptacije svojih romana, iako je bespogovorno da bi njegova saga u obitelji Buendía u pravim rukama vrlo lako mogla postati fantastičan film. Uz pravog scenarista García Márquezovi bi brojni likovi, bogata simbolika i povijesni okviri bili savršeni za odličnu ekranizaciju.
Franz Kafka, "Preobražaj"
Unatoč tome što je 2002. godine snimljena ruska verzija Kafkinog "Preobražaja", ovo djelo definitivno zaslužuje mogućnost da kroz film dopre do šire publike. Fantastična priča o Gregoru Samsi i njegovoj neobičnoj borbi sa životom, koja nudi niz mogućnosti za interpretaciju, bila bi savršen zalogaj za redatelje poput Cronenberga ili Lyncha.
Italo Calvino, "Ako jedne zimske noći neki putnik..."
Remek-djelo talijanskog pisca gotovo je savršeno za ekranizaciju, pogotovo otkad se u Hollywoodu popularizirao trend nekontinuirane radnje u filmovima. Preinake bi uistinu morale biti minimalne, s obzirom na to da je Calvino posebnom tehnikom "sapuničnog" prekidanja onda kad je najbolje u potpunosti uspio kroz čitav roman održavati nevjerojatnu razinu napetosti.
Svjetsko, a naše
Već se godinama po medijima povlače priče o TV adaptaciji Zagorkine "Gričke vještice". Prije tri godine od projekta se odustalo jer je za HTV bio preskup, a prema nedavnim informacijama snimanje bi ipak trebalo započeti 2013. godine. Mi se nadamo da će nakon Siniše i Nere svoje "pokretne" varijante dobiti i Manduša i Divljan, Gordana, Jadranka ili bilo koji drugi Zagorkini likovi, s obzirom na to da je krajnje vrijeme da umjesto uvoznih nesuvislih proizvoda napokon gledamo ljubavne priče koje su uistinu zaslužile da se nađu na malim ekranima.
Dodatak
Prema onoj staroj da život piše najljepše/najčudnije/najnevjerojatnije priče svakako bi bilo dobro vidjeti ekranizacije nekih od slavnih (auto)biografija. I iako su celebrity autobiografije u većini slučajeva nakupina egotriperske dosade, neosporno je da bi bilo zanimljivo kad bi se netko prihvatio snimanja filmova prema pisanim opisima vlastitih života Anthonyja Kiedisa ili Keitha Richardsa. "Scar Tissue" i "Life" nude dovoljno materijala da bi se od njih sasvim pristojno dali složiti uzbudljivi igrani filmovi. A koliko bi to sve koštalo, pitanje je sad.