Foto: nbc.com, ronswanson2012.org, theplace2.ru, asskissy.com

"SVE su prave muškarce pokopale žene", napisao je jednom jedan od najznačajnijih autora beat generacije Charles Bukowski.

Iako mu se često zamjerao seksizam, Bukowski je, izgleda, možda imao pravo. Ono što je nekad značilo biti muškarcem danas je krajnje nepopularno, a prava muškost teško odolijeva vremenima "seks i grad generacije" u kojima je potpuno normalno vidjeti muškarca koji se depilira, plače i rado odlazi u šoping.

Ako je vjerovati filmskim interpretacijama davne prošlosti, muškost se svojevremeno određivala viteškim borbama, koje su kasnije zamijenili revolveraški dvoboji. No, budući da je čovječanstvo iz zadnjih nekoliko velikih ratova ipak izvuklo neke pouke, muškost se danas dokazuje nešto manje opasnim aktivnostima, primjerice, svađom o tome tko ima ljepše cipele  ili u kojoj se točno trgovini može pronaći bolja krema za samotamnjenje.

Razlike između spolova sve su manje, pa tako današnji muškarci briju prsa, šminkaju se, plaču, a imaju čak i PMS.

Dlakavost

Metroseksualnost je svojom pojavom davne 1994. označila pojavu upravo takve vrste muškaraca. To su muškarci koji brinu o izgledu, odlaze na različite kozmetičke tretmane i u solarije, a i u načelu su izuzetno nježni i feminizirani.

S pravom se, dakle, postavlja pitanje : Tko je onda  pravi muškarac? Je li to onaj tko više vremena provodi u solariju nego u kladionici? Onaj tko gleda utakmice ili sapunice? Justin Bieber ili Dražen Zečić? Vuco ili Sting?

"Brkovi gore, brkovi dole, brkovi su da se vole." Stih je to iz pjesme jednog zagrebačkog benda koji, osim žestoke i muške svirke, ima i prilično žestoko i muško ime -  Brkovi.

Iako su se njima dičili gotovo svi muškarci koji su imalo držali do sebe, danas brkovi najčešće preživljavaju na margini društvenih trendova među diktatorima, filmskim zlikovcima i hipsterima. Prvi povijesni zapis brkova je zidna slikarija Skitskog konjanika iz 300. g. prije Krista, a na raznim portretima i slikama može se vidjeti da su brkovi dugo bili zaštitni znak vojnika i vojskovođa te se njihova dužina i bujnost uglavnom povezivala sa vojnim činom i starošću muškarca. Tek su najviše rangirani, najstariji muškarci mogli pustiti cijele brade.

Tradiciju "uzgajanja" brkova kroz povijest su održavali i mnogi istaknuti politički vođe, no i naši su krajevi bili i ostali prepuni poznatih brkajlija.

S ponosom ih nose članovi grupe Let3, Milo Hrnić ili Mišo Kovač, koji ih je pustio prije gotovo pola stoljeća, ali tu su i Tomislav Ivčić, Dražen Zečić i Elio Pisak.

Brk je na neki način uvijek označavao moć. Ta moć, međutim, ima isključive veze s konceptom vremena. U ruralnim kulturama ili kulturama vezanim uz stočarstvo i ratarstvo, nositi brk značilo je samo da zapravo imate vremena za njegu.

Metroseksualci su brkajlije i one s ljubavnim tepisima stavili u drugi plan, no australski sociolog Bernard Salt, ipak je "dlakavcima" ulio malo nade. On tvrdi da će zbog globalne krize mnoge žene za životnog partnera prije izabrati automehaničara nego bankara.

"Kad stvari krenu loše, teorija govori da su žene te koje su zabrinutije za sigurnost, zaštitu i nabavu hrane, pa će se njihov ukus prema muškarcima od androgenih, glatkih, mekušastih tipova okrenuti prema mišićavim, primarnim, dlakavim muškarcima", izjavio je Salt za australsku agenciju AAP.

PMS i muškarci

Ukoliko je vaš partner posljednjih dana razdražljiv, sklon čestim promjenama raspoloženja i neobično plačljiv, a žali se i na bolove u trbuhu, nemate razloga za brigu. Riječ je samo o PMS-u, odnosno, IMS-u.

"Irritable male sindrom" ili sindrom iritabilnog muškarca, potaknut je naglim padom razine spolnog hormona, testosterona. Taj je izraz iskovao škotski znanstvenik dr. Gerald Lincoln, znanstvenik iz Medical Research Council's Human Reproductive Sciences Unit u Edinburghu. On tvrdi da se muškarci, imaju li IMS, ponašaju znatno drukčije nego inače.

Njegovo je istraživanje prije nekoliko godina doista pomaknulo dotad čvrstu hormonsku razliku među spolovima. Naime, rezultati istraživanja pokazali su da su muškarci, jednako kao i žene, osjetljivi na promjene raspoloženja kad im padne razina testosterona.

Sociolozi i antropolozi tvrde kako IMS omogućava rekonstrukciju muškog tijela, jer se može reći da u pojedinim periodima "nismo muško". IMS tumače kao svojevrsno "otkliznuće" iz muških obrazaca ponašanja. A u tim otkliznućima se zapravo reuspostavlja patrijahalni muški identitet, naša uloga u društvu i u obitelji. Ipak, naša je kultura još uvijek znatno partrijahalna i odgovara prirodi pravog muškarca koji se gotovo u svim situacijama, od lova, odnosno, "zavođenja" žena  pa do odnosa s ljudima na poslu mora ponašati kao muško, jer je to red.

Simptomi IMS-a slični su simptomima ženskog PMS-a - ljutnja, depresija, plačljivost i razdražljivost. Zanimljivo je da, osim kod ljudi, IMS postoji kod najrazličitijih sisavaca - od ovnova i slonova do hrčaka.

Lincoln je sindrom otkrio proučavajući ovnove pasmine Soay. U jesen, razine testosterona kod tih ovnova jako savijenih rogova narastu, a to je također i vrijeme kad se počinju pariti. I to naveliko. No, zimi razine tog hormona padnu pa ovnovi gube zanimanje za produženje vrste. Visoke razine testosterona, oduvijek su se povezivale s pojačanom agresivnošću, No, kod ovnova Soay, ustvrdio je Lincoln, priča je drukčija - kad razine testosterona padnu, oni postanu razdražljivi i tad diskusije između "dečkiju" kovrčava runa, često završavaju krvavo.

IMS se najčešće javlja kod muškaraca koji su postali očevi. Lincoln naglašava kako im je tad razina testosterona u znatnom padu, pa nije čudno da to djeluje i na emocije. Ali jednako tako, naglašava da do hormonalnih promjena može doći i iz nekih drugih razloga kao što su biološki sat, odnosno, svjesnost da su dani odlazaka na nogometne utakmice s dečkima završili.

Muškarci i suze

Šovinisti su često koristili hormone i one dane u mjesecu kao razlog za odmahivanje rukom na sve ono što žene imaju za reći. No, izreka da dečki nikada ne plaču, rezervirana je, izgleda, samo za neke kulture.

Postojale su određene institucije među indijancima, kao što je pleme Berdaš, u kojima su feminizirani muškarci zauzimali neku specifičnu poziciju. Oni su većinom bili šamani dok bi muškarci rabijatnog, muškog izgleda bili obični podanici. Kod nas su, pak, feminizirani muškarci često predmet sprdnje. Ista je situacija i s plakanjem.

No, iako su muškarci i plakanje tradicijski oduvijek pripadali različitim svjetovima, rezultati jedne ankete u Engleskoj pokazali su da je situacija ipak drukčija. Sjevernjaci, muškarci s reputacijom najčvršćih, u anketi su ispali najveći plačljivci - većina je ih je priznala da je zadnji put plakala baš na dan ankete.

Svaki treći sjevernjak također priznaje da brizne u plač slušajući ljubavne pjesme.

Chris Martin, pjevač grupe Coldplay, primjerice, plače u svakoj prilici - slušajući govore Baracka Obame, ali i gledajući reality show 'X' factor. "Ako ne plačeš tijekom X faktora, nisi ljudsko biće", izjavio je Chris.

Starijim se generacijama suza na muškom licu činila samo iznevjerivanjem muškosti. No, danas nije problem ni ako kapetan neke nogometne momčadi zaplače nakon izgubljene utakmice.

Vremena su se promijenila, a s njima i razlike između muškaraca i žena. Muškarci se depiliraju, provode sate u kupaoni, broj kozmetičkog salona njihovih partnerica odavno je i u njihovom imeniku, a omiljeni poklon za rođendan postao im je krema za lice. Suvremeni muškarac je emotivan, fokusiran na svoj izgled i mnogo više povezan sa svim onim što je stoljećima bila karakteristika žena.

Pa čak i PMS-om.