Foto: Press

MNOGI od nas smatraju da je ovisnost o seksu najobičniji mit, ali sve je veći broj onih koji tvrde da im je upravo ta ovisnost upropastila život.

Jedan od njih je i Brian Whitney koji je za Substance opisao svoja iskustva i otvoreno progovorio o ovom problemu koji se još uvijek ne tretira kao problem već samo izmišljotina onih koji traže neko opravdanje za svoje ponašanje.

Njegov tekst prenosimo u cijelosti.

Bio sam sjeban

"Ne volim se nazivati ovisnikom o seksu. Kad ljudi čuju taj termin uglavnom imaju jednu od ove tri reakcije.

Neki misle da ovisnost o seksu ne postoji i da je riječ o izrazu koji je izmišljen kao isprika za loše ponašanje. Drugi pak smatraju da su ovisnici o seksu sluđeni čudaci bez kontrole koji po cijele dane razmišljaju o seksu. Treća skupina misle da je ova ovisnost zabavna i pitaju se zbog čega se žalim i ne vide problem u tolikoj količini seksa.

Mogao bih vam ispričati što sam sve radio, ali radije ću vam reći da sam bio sjeban. Najveći problem bio je nevjera. Često sam se znao naći u tri različite veze istovremeno. Uzbuđivalo me imati više seksualnih partnerica kojima sam lagao. I nije se radilo samo o seksu (iako sam u tome uživao), radilo se o kontroli i moći.

Nisam se mogao zaustaviti bez obzira na to koliko se situacija pogoršavala. Čak i nakon što sam zbog svog seksualnog ponašanja uništavao brakove, domove i poslove. Umjesto da se zaustavim, uvlačio sam se sve dublje i odlazio na još mračnija i razvratnija mjesta.

Međutim, velikom broju ljudi odlazak na odvikavanje za takvo ponašanje djelovalo je bizarno. I meni je djelovalo bizarno, ali ipak sam otišao. Tijekom 2007. učinio sam to dva puta.

Pomoć sam prvo pokušao pronaći u mjestu gdje sam živio (Maine). Da je moj problem bio piće, droge ili lijekove, sve bi bilo u redu, ali nitko u krugu od 200 kilometara nije bio specijaliziran za seksualnu ovisnost. Morao sam putovati.

Ne radi se o najobičnijem hedonizmu

Nisam htio biti zatvoren. Biti zaključan s 20 drugih likova na 30 dana djelovalo je kao pravi pakao. Stoga, odlučio sam se za jedno mjestu u Los Angelesu na kojem su se bavili pacijentima koji su dolazili na terapije. Odsjedao bih u hotelima na periode od dva tjedna, odlazio na grupne i individualne terapije, sastane, a nakon dva tjedna vraćao bih se kući - izliječen.

Sam taj potez činio mi se dramatičnim. Nema pretvaranja kad zbog svojih problema preletite pola države i potrošite tisuće dolara da biste dobili stručnu pomoć. Dani racionaliziranja vlastitog ponašanja kao najobičnije hedonizma bili su iza mene.

U Los Angelesu sam bio dio skupine od četiri muškarca koji su zajedno proveli dva tjedna. Jedan od njih imaju zaručnicu, a u Tajland je putovao kako bi se ševio s maloljetnim prostitutkama. Drugi lik koji je bio vojnik, sav je svoj novac trošio na domine, a to je izluđivalo njegovu suprugu. Treći lik je bio u braku, ali obožavao je prostitutke i pornografiju. Četvrti sam bio ja.

Relativno smo se zbližili. Dva tjedna smo odlazili na grupne i individualne terapije sa psihologinjom, zatim na sastanke, a nakon toga našli smo neki dobar sushi restoran gdje smo se družili. Noćima smo također odlazili na sastanke gdje smo upoznali i neke popularne glumce koji su bili sjebani baš poput nas.

Neovisno o tome o čemu ste ovisni, vjerujete da će vas ljudi zamrziti ako doznaju kakvi ste zapravo. Zašto i ne biste? Cijelog sam se života osjećao kao čudak, a uz sve sam se to i mrzio. I ne postoji tretman koji će vas izliječiti u samo dva tjedna. Posebno ako to liječenje uključuje odlazak na sushi.

Susrete s terapeutkinjom smatrao sam korisnim. Bila je stroga i nije mi dopuštala da cmizdrim i žalim se koliko mi teško pada moje destruktivno ponašanje i laganje. No, grupni sastanci su se uglavnom sastojali od sjedenja, razgovora i razmišljanja o tome koliko su svi drugi poremećeni.

Fokus je uglavnom bio na "trezvenosti", totalnoj apstinenciji od bilo kakvog uzbuđenja. Očekivali su da postane svetac, da ne pijem, ne jebem, ne pokušavam manipulirati ženama i ne masturbiram. Čak su htjeli da prestanem pušiti travu.

Nije bilo šanse da ih poslušam.

Drukčija scena

Pokušavali su u sve uključiti naše obitelji, djevojke, bivše supruge i tako dalje. Kad je drugi tjedan završio, okupilo smo se da vide naš napredak. Odgovor na to pitanje, barem u mom slučaju, bio je "ne puno". Nakon svega nisam se osjećao drukčije. Vratio sam se u Philadelphiju na još malo liječenja.

Ta scena je drukčija. Sve je izgledalo i mirisalo loše. To nije bilo lijepo mjesto u Arizoni gdje dane provodite planinareći i jašući na konjima. Mjesto se nalazilo u getu. Postojalo je točno vrijeme kada smo odlazili na spavanje, a spavali smo u groznim krevetima, nismo mogli napustiti ustanovu, imali smo cimere. Sve je djelovalo kao zatvor za one koji se bave čudnim stvarima.

I ljudi su bili drukčiji, a njihovi problemi bili su ozbiljniji. Moj se cimer upravo vratio iz zatvora gdje je završio zbog ekshibicionizma. Tu je bio i bivši NBA igrač koji je imao isti problem. Tamo se našao i milijunaš koji je poševio tisuće likova, od anonimaca u WC-ima podzemne željeznice do prelijepih modela. Bio je tu i medicinski tehničar koji je odlazio u seks klubove i ševio se s desetoricom likova odjednom.

Individualni sastanci nisu postojali. "Tretman" se ovdje svodio na ponižavanje i tjeranje da se pred svima suočite s time koliki ste zapravo seronja.

Morali smo navesti koga smo sve povrijedili, a to su nazivali "popisom žrtava". Popis smo morali pročitati pred svima. Pisali smo pisma djevojkama i partnerima u kojima smo otkrivali što smo sve učinili.

Odlazili smo na sastanke u gradu, ali umjesto druženja s filmskim zvijezdama, sastajali smo se u podrumu neke crkve gdje su svi djelovali tužno i prazno.

Bilo nas je petnaestak, a ubrzo smo se podijelili na dvije klike. Oni koji su se previše trudili da se izliječe molitvom i oni koji su se družili uz cigarete i zajebanciju. Bio sam u drugoj skupini. Košarkaš i ja nakratko smo postali najbolji prijatelji. Više ne znam gdje je.

Stres je bio nepodnošljiv. Ne samo stres koji je izazvan mojim bivanjem tamo već i strest koji mi je izazvalo priznanje da sam ovisan o seksu. O seksu smo pričali po cijele dane, svaki dan. Govorim za sebe, ali vjerujte mi da me te priče nisu napalile. Upravo suprotno, otupile su me.

Ujutro smo šetali i upoznavali se s ljudima tako što smo im govorili o svojim problemima: "Bok, ja sam Brian i ovisnik sam. Plan je ne seksati se izvan veze, ne lagati i ne manipulirati ženama, ne opijati se, drogirati i ne masturbirati".

Drugi je tip bio zgodni biznismen s lijepom frizurom: "Bok, ja sam Clint i ovisnik sam. Moj je plan ne seksati se izvan veze, prestati s voajerizmom i provalama".

Zatim John, jezivi debeli lik koji me grlio: "Moj je plan ne seksati se izvan braka s muškarcima i ženama, ne snimati svoju pokćerku dok se tušira i prestati s incestuoznom pornografijom".

I tako svaki dan.

Povratak starim navikama

Posljednjeg dana održali smo ceremoniju za sve koji su završili program, ali preskočio sam je. Pozvao sam taksi koji me odveo do željezničko kolodvora. Nisam htio proslavljati svoja postignuća. Nakon šest tjedana takvog tretmana ipak se nisam osjećao drukčije. Samo sam se želio vratiti kući.

Iznenađujuće, moja su me iskustva promijenila. Barem nakratko. Prestao sam s aferama i nastavio sa životom. Vratio sam se djevojci do koje mi je stalo.

Iako sam kontrolirao ponašanje, moje misli, maštanje i impulsi ostali su isti. Naivno sam vjerovao da je šest tjedana terapije dovoljno. No, jedina razlika je to da kad nešto učinim, zbog toga osjećam krivnju.

Do 2009. vratio sam se starim navikama. Ponovno sam lagao, manipulirao i činio sve kao i prije. Razočarao sam iste ljude, ali ovog mi puta nisu oprostili. Sve sam ponovno izgubio.

U posljednje vrijeme, sad tijekom kasnih 40-ih, osjećam se drukčije i malo bolje. Tijekom prošle godine primijetio sam neke promjene. Više se ne mrzim. Mračnu stranu držim sa strane. Iskren sam s ljudima koji me okružuju koliko god je to moguće. Barem oko onog kakav sam.

Vjerujem da zasluge za svoje uspjehe dijelom dugujem terapiji. Nema sumnje da mi je trebalo nešto što će poremetiti moje dotadašnje ponašanje, a tretmani su mi u tom pogledu pomogli. No, znam i da sam bolji jer je iskustvo liječenja bilo grozno i da je to nešto kroz što ne želim ponovno proći."