Screenshot: YouTube

JUSTIN ima 23 godine, po cijele dane igra video igre, ponekad provede i do 30 sati u komadu za računalom.

"Više uživam u igranju nego u stvarnom životu. Tamo je sve jednostavno. Ljudima tamo je više stalo do mene nego u stvarnom svijetu i tamo mi dobro ide", kazao je.

Opisujući svoj tipičan dan, nezaposleni Justin, koji je odustao od fakulteta, kazao je: "Obično se budim oko 16 sati, jer cijelu noć igram igre". Obično jede jednom na dan, a od igranja se diže samo kad mora na WC.

"Imao sam puno prilika da uspijem u stvarnom svijetu, ali propustio sam ih i imam osjećaj da je sad sve beznadano", kazao je Justin, koji često puši travu dok igra. "I samo želim igrati sve više, jer onda ne moram razmišljati o ostalim stvarima".

Sve to Justin je ispričao u emisiji dr. Phila te poručio: "Vjerujem da imam problem s gamingom...Nisam motiviran bilo što napraviti u stvarnom svijetu jer sam toliko postigao online da bih, ako sad odustanem, imao osjećaj da je sve bilo uzalud". U nekoliko različitih igara rangiran je među 20 najboljih u svijetu, ali poručuje: "Imam osjećaj da je većina ljudi u životu dosad puno više napredovala od mene. Nekoliko puta sam sve upropastio na faksu. Ne mogu zamisliti da budem uspješan".

Ovisnost o igricama uistinu postoji, piše The Week. Problem s igricama sadrži sve značajke koje su potrebne da bi se nešto definiralo kao ovisnost: gubitak posla i voljenih osoba, apstinencijska kriza nakon prestanka igranja, razvijanje zdravstvenih problema.

2005. godine čovjek iz Južne Koreje umro je nakon što je 50 sati bez prekida igrao igrice, a 2012. godine jedan je čovjek na Tajvanu pronađen mrtav ispred svog kompjutera. U rukama je imao joystick koji nije ispustio ni usred infarkta. Industrija igrica vrijedna je 66 milijardi dolara, a neke statistike pokazuju kako je 12 posto svih igrača razvilo ovisnost o njima.

Kako hobi postaje bolest?

Kada radimo nešto što u našem mozgu aktivira "sustav nagrade", informacija o tome pohranjuje se u mozgu. Sustav nagrade je sustav koji upravlja time kako se mozak osjeća kada radimo ono za što ćemo biti nagrađeni. Ovisno o tome koliko smo često i kako nagrađeni za neku izvršenu radnju, sustav nagrade u mozgu je jači ili slabiji.

Igrice utječu na taj dio našeg mozga. Ubiješ čudovište, dobiješ bodove. Prijeđeš na novu razinu, dobiješ veselu glazbu. Pobjediš u igrici, dobiješ osjećaj zadovoljstva.

Postoje igrice koje ne nude nagrade na svakoj razini i nakon svake uspješno obavljene radnje, nego se one dobivaju nasumično. Zbog toga se igrači stalno nadaju kako je iza ugla nagrada koju toliko čekaju.

Faktori koji utječu na ovisnost

Neki igrači tvrde kako osjećaju dužnost prema igrici i drugim igračima pa joj se zato stalno vraćaju. Online igrice poput "World of Warcraft" u kojima sudjeluje veliki broj igrača najbolji su primjer za to. To su masivne igrice u kojima sam nisi dovoljno jak, ali i drugi ljudi nisu dovoljno jaki bez tebe.

Još jedan važan faktor koji utječe na razvijanje ovisnosti o igricama je eskapizam. Ljudi vole igrice jer ih izvode van iz njihovog stvarnog svijeta i uvode u izmišljeni svijet u kojem vladaju njihova pravila. Igrači tako postaju ovisni o virtualnom svijetu koji su stvorili.

Ljudi koji boluju od depresije, oni s društvenim fobijama ili lošim društvenim vještinama su ljudi koji će najlakše stvoriti ovisnost o igricama. Jedni u njima pronalaze olakšanje, privremen osjećaj zadovoljstva i ispunjenosti, a drugi se kroz njih društveno afirmiraju.