Foto: Kristijan Lonac

TANJA RADMAN ima 24 godine, dolazi iz Popovače i ove je godine izdala svoj (prvi) roman pod naslovom "Republika kamena". Radi se epskoj fantastici, a radnja priče smještena je u doba Dubrovačke Republike. Odmah nakon što je knjiga izašla iz tiskare, autorica je prozvana "hrvatskom JK Rowling", a o tome kako je došla na ideju da napiše ovakav roman, koji je zapravo prvi dio trilogije, te kako je to biti (tako) mlada spisateljica u Hrvatskoj, Tanja nam je otkrila u razgovoru za Index.

Retoričko pitanje, ali ipak nam reci - kako ti zvuči ovo "hrvatska JK Rowling"?

Naravno da mi to jako laska, pogotovo jer sam odrasla na njenim knjigama, ali nadam se da ću dovoljno izgraditi svoje ime da kada se spomene asocira druge na posebna djela kao što mene asocira na njena.

Baviš li se oduvijek pisanjem ili je ovo došlo iznenada?

Pišem otkako znam za sebe, sve je počelo u osnovnoj školi s pjesmicama i zadaćnicama kada sam primijetila da se svi u razredu hvataju za glavu na zadanu temu, a ja oba školska sata ne dižem nos i još mi je nedostajalo vremena i papira. U srednjoj sam školi neprestano pisala, najviše pjesme za sebe, a kasnije i priče, male romane i fiktivne dnevnike. Već tada sam znala da želim objavljivati knjige samo se tada to činilo nedostižnim, a moja djela nezrela, ali sve se promijenilo prije par godina. Ova je priča, sigurna sam, samo sjedila i čekala u Gradu da je netko prepozna i prenese na papir.

Radnja u kratkim crtama? Koliko si se oslanjala na stvarne povijesne činjenice, s obzirom na to da se radi o povijesnom romanu?

Maksimalno sam se trudila da je knjiga toliko kompleksna da je ne mogu opisati u kratkim crtama zbog toga što je ovo tek prvi dio od trilogije o Republici i htjela sam upoznati čitatelja s mojim svijetom tako da ga zainteresiram, ali ne gušim. Ono što bi mogla reći jest da sam obavila Republiku pod diktaturu Kneza, ali u određeno vrijeme ustaje otpor koji sa sobom nosi tajne koji u potpunosti uzdrmaju svijet glavnih likova. Usudila sam se poigrati i s novitetom u hrvatskoj književnosti te napisala knjigu unutar knjige, svojevrsnu priču koja vraća čitatelja u prošlost kako bi saznao tko je Knez, tko otpor, kako je nastala Republika, a kako oni, da bi se potom vratio u sadašnjost i nastavio dalje s radnjom. Što se tiče stvarnih povijesnih činjenica, poigravala sam se s njihovom količinom jer jedan od mojih ciljeva bio je da čitatelj može s knjigom pod rukom šetati Gradom i pronaći opisano, od najpoznatijih zgrada do skrovitih latinskih natpisa. Trudila sam se napraviti balans i mislim da sam ga za prvi dio postigla. Na primjer, Marin Getaldić je jedan od glavnih likova, njegovi su postupci naravno fiktivni, kao i recimo njegova supruga, ali ne i njegove titule ili imanje s njegovom spiljom.

Kako bi okarakterizirala svoj roman?

Ako bi ga baš morala etiketirati kao jedan žanr, rekla bi da je to povijesna fantastika. Odrasla sam na knjigama kao što su "Harry Potter" i "Gospodar prstenova" i jednostavno nije moglo, a da ne spojim prekrasnu povijest Grada sa svojom bujnom maštom.

Tko je prvi pročitao roman i kakve su bile reakcije?

Moram spomenuti dvije osobe, svog tatu i najbolju prijateljicu Ivanu. Tata mi je prenio ljubav prema čitanju i pisanju, čitavo moje djetinjstvo smo zajedno čitali i komentirali sve, od ljubavnih romana do znanstvenih časopisa tako da je bilo prirodno da on bude prvi. Čim se ideja rodila, ispričala sam mu koncept priče koji je tad bio vrlo malen, a budući da je i on veliki ljubitelj znanstvene fantastike, bio je oduševljen idejom spajanja hrvatske povijesti s elementima fantastike. Ivana je ipak više sudjelovala, svako poglavlje koje sam napisala išlo je prvo njoj na odobrenje jer je moja vršnjakinja i također ljubitelj fantastike, a budući da primarno ciljam na tu publiku, njeno mi je mišljenje bilo jako bitno. Ona je zapravo jedina osoba koja je bila uključena u čitav proces, od prve do zadnje rečenice i puno mi znači što je svojim savjetima doprinijela ishodu.

Koliko ti je dugo trebalo da razradiš ideju i da napišeš prvi dio trilogije?

Prvi sam dio pisala dvije godine s prekidima. Možda sam mogla puno ranije to završiti, ali mislim da je baš ovako moralo biti jer sve što mi se dogodilo u protekle dvije do tri godine završilo je u priči na ovaj ili onaj način i upravo zato mislim da je fenomenalna jer osim čarolije koje je puna, sadrži sirove ljudske emocije s kojima se svi možemo poistovjetiti.

Slijedi nastavak. U kojoj si fazi?

Trenutno sam maksimalno angažirana oko promoviranja prvog dijela, ali napisala sam nekoliko poglavlja druge knjige. Ne forsiram ništa jer se oslanjam samo na nalete nadahnuća. Nekada prođe dva mjeseca da apsolutno ništa ne napišem, a onda 10 dana ne izlazim iz kuće jer ne mogu prestati pisati. Takav me opušten pristup pisanju priče doveo do ovog fantastičnog rezultata tako da ću se i u pisanju drugog dijela osloniti na isto.

Kakve su reakcije čitatelja? Za početak - što kažu Dubrovčani?

Reakcije su odlične što je veliko olakšanje i ogromna sreća budući da sam bila malo pod pritiskom, nije bilo lako dubrovačku povijest izmijeniti na način koji meni odgovara za potrebe priče, ali to je fikcija, fantastika sa stvarnim povijesnim osobama i mjestima tako da mislim da ima čari u tome što si možemo dopustiti vjerovati u nešto drugo osim strogim činjenicama.

Planovi?

Imam ih mnogo. Prije svega želim posjetiti svaki kutak zemlje i predstaviti svoj roman jer želim više ovakvih priča u našoj književnosti. Žalosti me što se najviše prodaju eksplicitne knjige i što mladi odrastaju na nedoličnim pričama i zato se nadam da ću ovime vratiti djeci, mladima pa i odraslima vjeru u magiju jer je danas svi trebamo.

Kako je to biti mlada spisateljica,  u ovom književnom žanru, trenutno u Hrvatskoj?

Fenomenalno! Ostvarila sam svoj životni san i ponosna sam, pogotovo zato što mi je mnogo ljudi govorilo da to ne mogu, da nema smisla, da od toga nema ništa, ali ja sam to uvijek željela. Uložila sam jako puno truda da dođem tu gdje sam sada. Nadam se mnogim objavljenim knjigama, nadam se da ću izgraditi od sebe nekoga tko će moci napraviti više, pomoći više, otvoriti vrata drugima i biti netko tko će drugome reći "ti to možeš, to ima smisla, od toga ćeš imati sve".

Misliš li da ćeš u Hrvatskoj već od svoje prve knjige imati i neku financijsku korist?

Iskreno, to mi je trenutno najmanje na pameti. Radila sam kroz čitavo pisanje knjige, radim i sada i teško da ću prestati. Ono što mi je bitnije jest to da priča dopre do ljudi i da se nađe na policama, a ako od toga bude i financijske koristi, imat ću onda priliku učiniti mnogo korisnih stvari.

Ljubav?

Moram te razočarati. Slobodna sam, i nemam baš vremena za ljubav, trenutno sam orijentirana jedino na knjigu.

OK. Ali onda nam barem otkrij kakvi te dečki mogu osvojiti? Padaš li samo na knjiške moljce ili?

Ništa takvoga. Zapravo uopće nemam tip muškarca. Ako se ne dogodi ona iskra na početku, ništa od toga.

A što je s obožavateljima? Imaš li ih već?

Da, pravu malu vojsku.