Foto: Instagram

YOUTUBER Michael Buchinger, koji je ove godine dobio nagradu za najbolji online serijal "Što sve mrzim" odlučio je tjedan dana pozitivno odgovarati na sva pitanja koja mu ljudi postave.

"Volim što sam negativan. Kad god mi netko nešto predloži ili me negdje pozove, odgovaram ili s ne ili s 'pa može' takvim tonom da ljudi shvate da ne mislim ozbiljno. Vjerojatno zato što odmah počnem odmahivati glavom i šaptati ne", napisao je za Vice.

Njegov eksperiment započeo je kad ga je prijateljica pozvala na "ludu večer" društvenih igara. Kad ju je odbio, ona mu je rekla: "Zašto si uvijek tako negativan! Moraš nekad prihvatiti neki moj poziv".

"Zapitao sam se što bi bilo ako bih počeo na svako pitanje odgovarati pozitivno. I tako sam odvažno počeo eksperimentirati na samom sebi. Sljedećih tjedan dana, što god me prijatelji pitali, reći ću im da. Vjerojatno će mi krajem tjedna biti dosta jamba za cijeli život, ali tko zna, možda čak i bude zabavno", pomislio je.

Već prvog dana shvatio je koliko je teško odgovarati pozitivno na sve, pa nije izlazio iz stana, a za početak je pozitivno reagirao na naslove na internetu, poput "Želite li znati koje slavne osobe imaju 11 prstiju na nogama".

"Kad me konobar pita 'Još vina?' ili 'Hoćete li probati našu kremu od karamele', odgovaram odlučno da i zurim intenzivno u prijatelje, nadam se da će netko od njih primijetiti moju novu strast za životom", istaknuo je.

Jedina njihova reakcija bila je: "Baš si gladan večeras". Kod kuće ga čeka e-mail urednika radio postaje koji planira jednosatnu emisiji o društvenim mrežama i pita ga je li zainteresiran da bude gost iznenađenja. Iako je imao tremu i boji se javnih nastupa, odgovorio je "Može, vrlo rado".

Drugog dana čekalo ga je gostovanje na radiju.

"Na putu prema radio postaji, osjećam se kao da sam krenuo na sastanak s nepoznatom osobom. Uzbuđen sam, blago skeptičan i spreman izletjeti iz prostorije ako stvari krenu naopako. Upoznajem se sa svima, donose mi čašu vode, a ja je istog trena prolijevam svud po stolu. Jedva sam uspio promašiti aparate. Pravi sam Michael! Ne znam čitam li ispravno izraze lica svih u studiju, ali izgleda da bi me neki rado izmlatili svojim mikrofonima", opisao je.

Nakon toga se opustio, izgovarao sarkastične šale, pričao sa slušateljima i hvalio voditeljicu. Zadovoljan je kako je taj dan prošao.

"Još pod dojmom svog ne tako strašnog nastupa na radiju, šećem niz ulicu kad me odjednom spopada neka anketarka. 'Jeste li raspoloženi da nakratko popričamo o životnoj sredini?', pita me šaptom kao da krije neku strašnu tajnu. Obično bih u takvoj situaciji pobjegao glavom bez obzira. Ali ne danas. 'Da, jesam raspoložen!', odgovaram glasno i prepadam ženu. Priča mi nešto, ja klimam glavom i govorim 'aha' svako malo, kao robot koji imitira ljudska bića. Iskreno rečeno i nije tako dosadan razgovor. Ali na kraju me moja nova prijateljica hvata u krivini: 'Dakle, želite li usvojiti drvo?", opisao je početak trećeg dana.

Iako se zarekao da će na sve pristati, razmišlja da će, ako njoj da novac, morati nešto odvojiti i za nigerijskog princa koji mu redovito šalje e-mailove sa svojim ponudama. Umjesto ne, šapće: "Sve u svoje vrijeme". Uspio je otići, a potom mu prijatelj šalje poruku "Hoćeš li sa mnom na trening". Teške muke odgovara da.

Četvrtog dana odlučuje da će manje govoriti da, a više smišljati izlike da nešto napravi sutra. Konkretno, odlazak u teretanu.

"'Znaš, nešto mi nije dobro', lažem besramno. Možda mi je prisjeo onaj karamel-krem od prije pet dana. Moj prijatelj se trudi umiriti me. 'Ne brini, totalno su opušteni svi tamo. Obično nas je samo četvero plus trener. Ako nekom ne ide, ostali ga zajedno motiviraju!', glasio je njegov razgovor s prijateljem.

Petog dana stiže u teretanu, a trener mu govori da je stigao na nezgodan dan (iako je njemu nezgodan svaki dan koji počinje teretanom).

"'Danas, umjesto različitih vježbi, svi samo radimo rusko zvono, set od po tisuću." Ova sprava je teška željezna kugla koju ruski mafijaši sigurno vežu o noge leševima prije nego što ih bace u more. Ta kugla se uhvati i onda se njom maše naprijed-nazad između nogu. Drugim riječima, luda zabava. 'Misliš da ćeš moći?', pita me ljubazno. Pavlovljev refleks tjera me da kažem: 'Da!'. Nas četvero prelazimo na stvar", opisuje Michael.

"Znojim se kao kurva u crkvi poslije samo sto zamaha, a poslije dvjestotog već krvarim. Trenje dlanova o željezne drške do krvi žulja kožu. Na kraju treninga izgledam kao da sam se rukovao s Kapetanom Kukom", nastavio je opis svog odlaska u teretanu.

Šesti dan proveo je kod kuće, jer ga je tijelo toliko boljelo da se nije mogao ni ustati. Poslije ručka odlazi na WC i primjećuje da mu je urin čudne boje. Odlazi liječnici koja nakon pretraga utvrđuje da ima rabdomiolizu, odnosno mišićno tkivo rastače mu se u krvotok. Sve zbog teretane.

"Šalje me hitno u bolnicu, gdje će se injekcijama kompenzirati moj povišen kreatinin. 'DA!', kažem joj vatreno, iako zvučim prilično glupo. Moj eksperiment s pozitivnim životom ispostavio se kao jedna od najglupljih odluka koje sam ikad donio. Gore nego ono kad sam kupio krznom postavljene klompe. Provodim noć u svježoj, mirnoj bolničkoj sobi, gdje mi san remeti samo kuckanje sata i kapanje infuzije. Pitam se je li ovo to 'novo iskustvo koje pomiče vidike' za kojim sam žudio. Čini mi se da sam prije zamišljao da ću probati nove vrste sira ili maziti životinje u zoo vrtu", napisao je.

Sedmog dana odlazi iz bolnice kući, a ponovno mu stiže poruka prijateljice koja voli društvene igre. Ovog puta želi na ukulele koncert.

"Zamalo joj po refleksu odgovoram 'DA!'. Ipak zastajem i prisjećam se prethodnog tjedna. Razgovor s eko-aktivisticom, mlataranje ruskim zvonom, ispiranje bubrega u bolnici. Pišem 'Ne bih, hvala', i osjećam kao da napokon mogu disati, kao da se vraćam u svoj krevet poslije dugog boravka na festivalu. Pritišćem send, smiješim se zadovoljno, i šepam iz bolnice. Ostavljam iza sebe prošlotjedno pozitivno razmišljanje, za bolesnike i medicinsko osoblje", zaključio je Michael.