"RODIJA san se u Splitu, živin u Splitu, i još san živ", napisao je Toma Bebić za sebe u svojoj zbirki aforizama: od smrti velikog umjetnika, glazbenika, humanista i genija prošlo je točno 25 godina. Umro je na današnji dan, 4. veljače, 1990. od raka pluća.

 

A rodio se 6. studenoga 1935. i, kako piše na Wikipediji, bio je "hrvatski multidisciplinarni umjetnik", što je točno, ali teško je zapravo sažeti sva njegova zanimanja i područja djelovanja.

 

Bio je, između ostaloga, mornar, učitelj, tajnik škole, novinar, mehaničar, pomorski strojar: "Do mrvice znanja kroz tisuću zvanja", tako je on sam sažeto opisao svoje "traženje". 

A to stalno traženje, odnosno ta njegova svestranost i svojevrsna univerzalnost, reflektiralo se u njegovoj umjetnosti: u pjesmama, slikama, poeziji, performansima. 

 

Legendarna "Marčelina", "Leute moj", "Tajna mora", "Čovjek koji se smije" (kojom je pobijedio na međunarodnom glazbenom festivalu u Solingenu 1973.) neke su od njegovih kultnih pjesama, "Volite se ljudožderi" njegova je knjiga aforizama (i naziv jednoga od albuma), a "U sakatu vremenu" i "Tata-rataata- bum" zbirke poezije.

 

Imao je, i još uvijek ima, ogroman utjecaj na mnoge domaće umjetnike, posebno na glazbenike i spisatelje, a upravo je Toma začetnik prepoznatljive satiričke proze koja je kasnije utjecala na kultni Feral Tribune.

 

"Rodija san se u Splitu, živin u Splitu, i još san živ", napisao je Toma u svojoj knjizi aforizama. I bio je u pravu.